Disanje je fiziološki proces koji ima ulogu unošenja kisika i izbacivanje ugljičnog dioksida iz organizma. Takav način rada omogućuje čovjeku normalan rast i razvoj. Kako bi čovjek rastao, razvijao se i normalno funkcionirao potrebno je u organizam dopremiti dostatnu količinu kisika, uz eliminaciju ugljičnog dioksida. Takav način rada u čovjeka nije pod voljnim utjecajem, nego njime upravlja središnji živčani sustav. Bez kisika ljudsko tijelo ne može funkcionirati pa je samim time od velike važnosti da koncentracija kisika u organizmu bude na dovoljnoj razini. U jednom minuti stanice mogu primiti jednu litru kisika, a uz njegovu pomoć iz šećera dobivaju staničnu energiju u obliku adenozin trifosfata. Količinu kisika u krvi mjerimo najčešće pulsnom saturacijom. Normalne vrijednosti saturacije kisika u krvi iznose od 95% do 100%. Uslijed poteškoće središnjeg živčanog sustava, opstrukcija dišnih putova, hematoloških bolesti, metaboličkih poteškoća i drugih dolazi do narušavanja koncentracije kisika u organizmu. Padom koncentracije kisika dolazi do niz dodatnih poteškoća, a u krajnosti i letalnom ishodu. Primjena kisika odnosno oksigenoterapija označava pojam unošenja kisika u organizam u koncentraciji većoj od one u zraku (21%). Kako bismo omogućili bolju kvalitetu života čovjeka kisik možemo primjenjivati u bolničkim jedinicama, ali i u kućnim uvjetima. Primjena kisika u kući bolesnika prije svega predstavlja stvaranje bolničkog uvjeta u kući čime se omogućava bolesniku da u vlastitom domu provodi terapiju, nije hospitaliziran i samim time ima veću slobodu i više mogućnosti za svoje privatne potrebe. Ovakva vrsta terapije ne omogućuje bolesniku samo bolju kvalitetu života, nego i produljuje životni vijek. Primjena kisika u kući vrši se uz odobrenje liječnika za takvu vrstu terapije, uz pravilnu edukaciju bolesnika, i kontrolu primijenjenog znanja. Bolesnik u kući treba vršiti samokontrolu ponajprije koncentracije kisika, a potom i opreme koja mu omogućuje primjenu kisika.