Transfuzijsko liječenje podrazumijeva primjenu krvnih pripravaka bolesnicima kojima nedostaje određena vrsta krvnih derivata i pripada u standardno zbrinjavanje i skrb za bolesnika u hospitalnim uvjetima. Svake se godine u zemljama diljem svijeta transfundira nekoliko milijuna krvnih komponenti, a mnogi bolesnici zahtijevaju trenutnu transfuziju jedne ili više jedinica krvi ili krvnih pripravaka u situacijama opasnim po život ili radi sprječavanja kliničkog pogoršanja. Transfuzija krvi obično je siguran postupak budući da se donirana krv pažljivo testira, obrađuje i pohranjuje. Međutim, postoji vjerojatnost da organizam primatelja može imati blagu do ozbiljnu reakciju na krv darivatelja. Prema redoslijedu specifične težine od najveće prema najmanjoj, komponente krvi su plazma, trombociti, leukociti i PRBC , odnosno eritrociti. Funkcionalna učinkovitost svake komponente ovisi o odgovarajućoj obradi i pravilnom skladištenju. Da bi se jedna krvna jedinica pravilno i racionalno iskoristila, terapiju komponentama je potrebno univerzalno prilagoditi. Komponente se pripremaju centrifugiranjem jedne jedinice pune krvi, a potrebna pojedinačna komponenta također se može prikupiti postupkom afereze darivatelja krvi. Prije primjene krvnih derivata potrebno je učiniti imunohematološko ispitivanje kako bi se utvrdila prisutnost antitijela na crvene stanice. Komplikacije povezane s transfuzijom mogu se kategorizirati kao akutne ili odgođene, što se dalje može podijeliti u kategorije neinfektivnih i infektivnih komplikacija. Medicinska sestra ima iznimno važnu ulogu u cjelokupnom procesu pripreme, primjene i sprječavanja komplikacija transfuzijskog liječenja. Rano prepoznavanje transfuzijskih reakcija i pravovremeno zbrinjavanje bolesnika od izuzetne su važnosti za ublažavanje mogućih posljedica. Intervencije medicinske sestre su usmjerene prepoznavanju simptoma i pravovremenom djelovanju na iste