Cirkadijurni ritam je prirodni, unutarnji proces koji regulira cikluse budnosti i spavanja te se ponavlja otprilike svaka 24 sata (1). Može se odnositi na bilo koji biološki proces koji pokazuje endogeno osciliranje od oko 24 sata. Ovi 24-satni ritmovi pokreću se cirkadijurnim satom i široko su primijećeni kod ljudi, životinja, biljaka, gljivica i cijanobakterija (2). Izraz „circadian” dolazi od latinskog circa, što znači „oko” (ili “približno”) i diēm, što znači “dan”. Znanstveno proučavanje bioloških vremenskih ritmova, poput dnevnih, plimnih, tjednih, sezonskih i godišnjih ritmova, naziva se kronobiologija. Iako su cirkadijurni ritmovi endogeni, oni se prilagođavaju i vanjskom okruženju tj. vanjskim znakovima zvanim zeitgebers (eng. timegivers). To može biti: svijetlost, temperatura, hrana, fizička aktivnost, itd. U medicinskoj znanosti, abnormalni cirkadijurni ritam kod ljudi poznat je kao poremećaj cirkadijanskog ritma ili kronodisrupcija (3). Jeffrey C. Hall, Michael Rosbash i Michael W. Young 2017. godine dobili su Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu, za svoja otkrića molekularnih mehanizama koji kontroliraju cirkadijurni ritam kod voćnih mušica (4). U ovome radu istražit će se kako cirkadijurni ritam utječe na san, hranu i fizičku aktivnost unutar 24-satnog ciklusa i kada je najpovoljnije vrijeme za te aktivnosti. Objasnit će se neke temeljne postavke i mehanizmi funkcioniranja cirkadijurnih ritmova te će se isti opširnije objašnjavati kroz praktične svakodnevne primjere (npr. kada jesti, kada trenirati i kada spavati). Pobliže ćemo se upoznati s načinom na koji cirkadijurni ritmovi utječu na našu svakodnevicu, koliko smo svjesni ili nesvjesni svoje kronodisrupcije, te kako kroz male životne preinake možemo poboljšati - tj. uskladiti se - s cirkadijurnim ritmovima. Također ovo područje znanosti može biti vrlo korisno, kako običnome čovjeku, tako i zdravstvenim djelatnicima koji rade s pacijentima. S ovim znanjem liječnici, terapeuti i ostali koji se bave ljudskim zdravljem, svojim pacijentima mogu uvelike pomoći da poboljšaju tijek terapije, umanje nuspojave, poprave pacijentovo raspoloženje, tj. psiho-emocionalno stanje i ubrzaju izlječenje.