Pojam rana možemo promatrati sa aspekta promjena koje nastaju međusobnim poremećajem ili prekidom anatomskog i funkcionalnog kontinuiteta tkiva. Rana za posljedicu nosi niz funkcionalnih i psiholoških smetnji kao i socijalne komplikacije, promjenu životnog stila, strah, sram sve do socijalne izolacije pacijenta. Razlikuju se prema mehanizmu nastanka, stanju kože, zagađenju, te tijeku i vrsti cijeljenja (akutne i kronične). Cijeljenje rane je dinamički proces ovisi o biokemijskim i fiziološkim defektima lokalnog tkiva, općeg stanje bolesnika, komorbiditetu i utjecaju okoline. Osnova u liječenju rana temeljeni na naprednoj teoriji vlažnog cijeljenja rane oslobađanje od pritiska, odabiru obloge i kompresivnoj terapiji. Skrb za rane na razini primarne zdravstvene zaštite zahtijeva interdisciplinarni/ multidisciplinarni pristup. Pokretnim pacijentima omogućena je zadovoljavajuća razina skrbi u ordinaciji obiteljskog liječnika, dok se kod teško pokretnih ili nepokretnih bolesnika zbrinjavanje rane provodu u kući/domu pacijenata. Uvjeti u kući iziskuju brojne prilagodbe prostora, mjera asepse i kontinuiranu edukaciju kako pacijenta tako i obitelji. U proces skrbi za pacijenta koji se liječi u kućnim uvjetima uz liječnika obiteljske medicine uključuje patronažna medicinska sestra i sestra iz Ustanove za zdravstvenu njegu u kući. Skrb patronažnih medicinskih sestara bazira se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj intervenciji, a podrazumijeva cjelovitu procjenu psihofizičkog zdravlja pacijenta/obitelji u cilju planiranja i provođenja postupaka zdravstvene njege, kontinuiranu evaluaciju i vođenje sestrinske dokumentacije.