Abstract | Svrha ovog rada je prikazati utjecaj terapijskih vježbi na bol kod osoba s osteoartritisom zgloba kuka na temelju dostupnih istraživačkih radova koji su se pokazali najučinkovitijima. Osteoartritis najčešća je degenerativna bolest zglobova s upalom. Ova bolest spada u skupinu bolesti koje su rezultat bioloških i mehaničkih zbivanja, a zahvaća sve zglobne strukture. Prezentiran je zglobnom boli i različitim stupnjevima oštećenja funkcije te smanjenom kvalitetom života. Narušena funkcija zgloba kuka posljedica je dugotrajnog prenaprezanja uz neadekvatne uvjete što uzrokuje oštećenje kontraktibilnih i nekontraktibilnih struktura i tkiva unutar i oko zgloba. Posljedice narušene funkcije zgloba kuka vidljive su u aktivnostima svakodnevnog života s obzirom da zglob kuka prenosi velike sile između trupa i donjih ekstremitea a sudjeluje u gotovo svim aktivnostima. Čimbenici koji utječu na razvoj osteoartritisa mogu biti mehanički, biokemijski i genetski čimbenici. Jedan od najčešćih čimbenika je pretilost. Dijagnoza se postavlja na osnovu primjene kliničkog pregleda, procjene, rendgena, magnetne rezonancije i scintigrafije skeleta. Fizioterapijskom procjenom određuje se težina i tijek bolesti. Ona se sastoji od subjektivnog pregleda, objektivnog pregleda, postupaka mjerenja i testova te plana terapije. Nakon prikupljenih podataka donosi se fizioterapijska dijagnoza te sastavlja plan fizioterapijske intervencije. Fizioterapijska intervencija kod osteoartritisa zgloba kuka temelji se na terapijskim vježbama snage, aerobne izdržljivosti, fleksibilnosti, terapijskim vježbama u vodi, postupcima manualne terapije i nekim od elektroterapijskih postupaka. Hidroterapijom se smanjuje mišićni spazam i bol, a utječe na poboljšanje opsega pokreta. Fizioterapijska intervencija usmjerena je na sami zglob te vraćanje mobilnosti i opsega pokreta u zglobu kuka, jačanju okolnih mišića, smanjenju boli te poboljšanje tjelesnih aktivnosti svakodnevnog života. Stoga su od velike važnosti edukacije pacijenta o načinu izvođenja terapijskih vježbi i daljnje provođenje dnevnih aktivnosti, upotrebljavanju ortopedskih pomagala i drugih pomagala. Potrebno je educirati pacijenta o mijenjanju dosadašnji prehrambenih navika te uvođenju tjelesne aktivnosti u svakodnevne aktivnosti života. Liječenje osteoartritisa je kompleksno, a možemo ga podijeliti na nefarmakološko neinvazivno, farmakološko i kirurško liječenje. Optimalno liječenje osteoartritisa zahtjeva nefarmakoloških i farmakoloških modaliteta. |