Abstract | U današnje vrijeme ljudi se svakodnevno susreću s problemima, izazovima i stresnim situacijama. Svakodnevni, uobičajeni stresori ne utječu na psihičko, fizičko, socijalno ili radno funkcioniranje, no ukoliko dođe do izlaganja zastrašujućem i za život opasnom stresnom događaju javlja se posttraumatski stresni poremećaj.
Poremećaj može nastati prilikom izloženosti prijetećoj ili stvarnoj smrti, ozljeđivanju ili ranjavanju, svjedočenju o ubojstvu, ozljeđivanju ili mučenju druge osobe te svjesnosti da se bilo koji od navedenih traumatskih događaja dogodio bliskom članu obitelji. Takve proživljene situacije ostavljaju trajne posljedice na pojedinca, utječu na njegovo psihičko, fizičko i socijalno funkcioniranje, ponašanje i odnose s ljudima koji ga okružuju te utječe na njegovu kvalitetu života. Na koji način će osoba doživjeti stresnu situaciju i razlog zbog kojeg će prilikom izloženosti istoj situaciji jedna osoba oboljeti, a druga ne ovisi o vanjskim faktorima i genetici.
Osim na oboljelu osobu, PTSP utječe i na članove obitelji koji gube vezu i kvalitetan odnos s oboljelim članom koji se često otuđuje i izolira od društva, razdražljiv je i osjeća se bespomoćno. Osobe oboljele od PTSP-a suočene su s raznim problemima koji im predstavljaju prepreku u adekvatnoj komunikaciji i liječenju kao što su povučenost i socijalna izolacija iz koje često proizlazi bijes, ljutnja i nezdravstveno ponašanje. Iz tog je razloga bitno da se medicinske sestre educiraju o nastalom poremećaju, posjeduju vještine aktivnog slušanja i empatije te prate i uočavaju pacijentove verbalne i neverbalne poruke.
Ističe se važnost pravovremenog dijagnosticiranja i liječenja poremećaja u kojem najvažniju ulogu imaju obitelj i prijatelji. Svojom podrškom, vjerom i motivacijom uvelike utječu na ponašanje i stav oboljelog člana te mogu utjecati na prognozu, tijek i ishod liječenja.
U radu su, osim definicije i utjecaja poremećaja na pojedinca i obitelj, navedeni epidemiološki i etiološki podaci koji definiraju PTSP. Zatim rizični čimbenici koji utječu na pojavu posttraumatskog stresnog poremećaja i klinička slika koja je prisutna kod oboljelih osoba. U nastavku opisana je dijagnostika, dijagnostički kriteriji i liječenje PTSP-a, dok je na kraju rada naglašena uloga i intervencije medicinske sestre u radu s osobama koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja. |