Rad objašnjava pojam agroekologije kao interdisciplinarne znanosti koja se bavi proučavanjem međusobnog utjecaja okoliša i poljoprivredne životne zajednice, agrobiocenoze, te kruženja tvari i energije u agroekosustavu. Agroekologija nastoji optimizirati interakcije između biljaka, životinja, ljudi i okoliša. Poseban naglasak stavljen je na „10 elemenata agroekologije“ koji direktno utječu na ostvarivanje sedamnaest globalnih ciljeva održivog razvoja. Detaljno je prikazan odnos svakog postulata agroekologije na svaki cilj održivog razvoja. Koncept održivog razvoja podrazumijeva proces postizanja ravnoteže između gospodarskih, socijalnih i okolišnih zahtjeva, kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba sadašnje generacije, bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Prije četrdesetak godina počelo se uviđati kako je nemoguće imati zdravo društvo i kvalitetno gospodarstvo u svijetu u kojem postoji toliko siromaštva i narušavanja okoliša. Gospodarski razvoj se ne može zaustaviti, no treba mu promijeniti smjer, kako bi postao manje poguban po okoliš i društveni razvoj. Kroz rad se naglašava važnost obrazovanja o održivom razvoju. Kvalitetnim obrazovanjem stručnjaka agronoma postiže se organizacija poljoprivredne proizvodnje na ekološki i trajno prihvatljiv način, za što je nužno dobro poznavanje elemenata agroekosustava i njihovih interakcija s okolišem, uvažavajući istodobno znanstveni, praktični i društveni aspekt agroekologije. Zaključujemo, svaki od postulata pomaže, direktno ili indirektno, u ostvarenju globalnih ciljeva, te samim time osigurava održivi razvoj na globalnoj razini i ispunjenje Agende 2030.