Sarkomi su maligni tumori koji potječu iz stanica mezenhimalnog porijekla tj. stanica vezivnog tkiva u koje spadaju kosti, krvne žile, hrskavice, masno tkivo te hematopoestka tkiva. Prema lokalizaciji najčešde se javljaju u predjelu ekstremiteta, zatim slijede trup i glava. Meka tkiva obuhvadaju tetive, mišide, masno, vaskularno, fibrozno te visceralno tkivo. Zbog raznog broja mekih tkiva postoji više različitih tipova mekotkivnih sarkoma. Koštani tumori su rijetki te zauzimaju manje od 0,2% registriranih tumora u EUROCARE-u (Europski registar karcinoma). Osteosarkom i Ewingov sarkom imaju visoku incidenciju u drugom desetljedu života dok je hondrosarkom učestaliji u starijoj dobi. Mekotkivni sarkomi teži su za dijagnosticirati zbog njihovog položaja te se manifestiraju u obliku bolova ili poremedaja funkcija organa tek kada dovoljno narastu. Klinička slika koštanog sarkoma manifestira se u obliku perzistirajude boli koja nije mehanički izazvana te je intenzivnija tokom nodi. U kasnijoj fazi ukoliko je tumor progradirao kroz cortex te distendirao periosteum mogud je otok te funkcionalno oštedenje . Kod pojave simptoma dijagnostika započinje radiografijom. Ukoliko se radiografijom ne može isključiti maligni proces provodi se kompjuterizirana tomografija (CT) te magnetska rezonanca (MR). Svaku leziju kosti koja prema radiološkim nalazima pripada primarnom malignom tumoru kosti potrebno je bioptirati. Uzorci biopsije interpretirani su od strane stručnjaka za koštane sarkome, patologa te radiologa nakon čega se dobivene informacije prezentiraju multidisciplinarnom timu kojeg zajedno s navedenima čine kirurg, onkolog i/ili pedijatrijski onkolog. Mekotkivni sarkomi liječe se kirurški, radioterapijom te ponekad i kemoterapijom. Koštani sarkomi liječe se prvo neoadjuvantnom kemoterapijom potom kirurški te nakon operacijskog zahvata adjuvantnom kemoterapijom. Zdravstvena njega temelji se na zbrinjavanju nuspojava uzrokovanih citostatskim lijekovima. Uz mučninu i povradanje neke od najčešdih nuspojava citostatika koji se primjenjuju u liječenju sarkoma su alopecija, mijelosupresija, mukozitis i proljev. Uz zbrinjavanje fizičkih nuspojava potrebno je zbrinuti i psihičke te osigurati pacijentu sigurnost i povjerenje u teškim danima liječenja. Cilj ovoga rada je približiti nažalost sve češde rijetke tumore te kroz prikaz slučaja pacijenta oboljelog od osteosarkoma detaljnije objasniti metode dijagnostike i liječenja.