Roditeljstvo je trajni proces koji uključuje brigu, odgoj, pružanje pomoći i potpore djeci tijekom njihovog odrastanja. Roditeljstvo znači preuzimanje odgovornosti i prihvaćanje roditeljske uloge. Odgoj stvara novog pripadnika društva i nezaobilazan je u razvoju svakog pojedinca, a postiže se raznim odgojnim postupcima i zadaćama roditelja. Zbog toga je važno da roditelji shvate ozbiljno i odgovorno svoju roditeljsku ulogu i koliki značaj ona može imati za dijete. Kvalitetno roditeljstvo potiče djetetov razvoj u svim njegovim komponentama, a to su tjelesni, spoznajni, emocionalni i socijalni razvoj koji međusobno utječu jedan na drugog, ali se odvijaju paralelno. Na razvoj djeteta utječu biološki i genetski čimbenici, ali i okolinski odnosno odgojni čimbenici. Jedna od teorija koja najopsežnije prikazuje utjecaj okolinskih čimbenika je teorija ekoloških sustava. Roditeljstvo sačinjavaju dva najvažnija čimbenika, a to su roditeljska toplina i roditeljski nadzor koji su zaslužni za kategorizaciju četiri roditeljska stila, a oni su: autoritativni, autoritarni, permisivan i indiferentan roditeljski stil. Stil kojim roditelji odgajaju svoje dijete označuje stav roditelja o odgoju, načinu definiranja pravila i granica, načinu komunikacije i pokazivanja ljubavi i discipliniranju djeteta. Svaki od ova četiri roditeljska odgojna stila drugačije utječe na dijete. Autoritativan roditeljski stil pokazao se brojim istraživanjima kao najoptimalniji roditeljski stil jer pruža djetetu isti omjer roditeljske topline i nadzora, što se pozitivno odražava na djetetove razvojne ishode. Autoritarni roditeljski stil djetetu daje prevelik nadzor, ali premalu odnosno nikakvu razinu roditeljske ljubavi i topline što često ima veoma negativne ishode za djecu. Permisivan roditeljski stil pruža djetetu optimalnu razinu ljubavi i topline, ali nikakav nadzor zbog čega djeca imaju preveliku slobodu i ne znaju obrasce odgovornog ponašanja niti poznaju definiciju granica i pravila. Indiferentan roditeljski stil opisan je kao najgori mogući roditeljski stil jer ne pruža djetetu niti roditeljsku toplinu niti nadzor te su djeca prepuštena sama sebi, što za posljedice ima upadanje u loše društvo, razvoj delikventnog i asocijalnog ponašanja te razvitak ovisnosti. Neodgovarajući roditeljski stilovi mogu veoma negativno utjecati na djetetov razvoj i potaknuti razvoj negativnih obilježja ponašanja koji se mogu afirmirati na budući život djeteta. Veoma je važno ukazati roditeljima na roditeljske stilove koji su neodgovarajući i educirati ih o odgovarajućem roditeljskom stilu i koje on dobrobiti ima za njihovo dijete. Neophodna je uloga radnog terapeuta tijekom edukacije roditelja jer posjeduje odgovarajuća znanja i vještine o slijedu razvoja djeteta i stručnjak je u području aktivnosti dnevnog života koje također mogu biti narušene neodgovarajućim roditeljskim stilom. Radno terapijska intervencija je neophodna kako bi se potaknulo aktivno i odgovarajuće sudjelovanje djeteta u aktivnostima njegovog života i omogućio mu se zdrav i sretan život.