| Abstract | Do moždane smrti dolazi zbog potpunog prekida moždanoga krvotoka i općega infarkta mozga, dok je respiracija očuvana umjetnim pomagalima, a srčana se funkcija nastavlja. Kod moždane smrti, najvažnije je da se ista rano prepozna i dokaže. Razlog je u tome da bi se očuvala hemodinamska nestabilnost pacijenta, kao potencijalnog darovatelja organa, te mogućeg razvoja infekcija. Za dokazivanje moždane smrti treba provesti dosta velik broj testova, da bi se isključila bilo kakva mogućnost da postoji protok krvi kroz mozak.
Sestrinska se skrb za bolesnike s moždanom smrt temelji na održavanju oksigenacije tkiva i perfuzije organa, kao i da se održi bolesnik u tom stanju zbog mogućeg darivanja organa. Zbog narušene moždane aktivnosti kao i aktivnosti moždanog debla, kod pacijenta se mogu pojaviti teške komplikacije, koje su opasne za život. Narušava se rad mozga, prestaje samostalno disanje, remeti se termoregulacija, hemodinamska stabilnost, također se javlja i hormonska nestabilnost zbog narušenog rada mozga.
Priprema i održavanje ovakvog pacijenta kao donora vrlo je zahtjevan postupak, za koji je potrebna profesionalnost medicinskih sestara. One prate parametre disanja, tjelesnu temperaturu, metaboličku ravnotežu i hemodinamiku, održavajući vitalnost organa pacijenta. Njihove intervencije su usmjerene na održavanje organa za transplataciju. Skrb za ovakvog bolesnika odvija se u jedinici intenzivnog liječenja. |
