Abstract | Zatajenje srca je klinički sindrom kod kojeg srce nije sposobno održavati srčani volumen potreban da zadovolji metaboličke potrebe i prilagodi venski povratak. Obično se povezuje sa simptomima poput dispneje, umora i zadržavanja tekućine, a rezultira čestim epizodama hospitalizacije. Srčano zatajenje važno je javnozdravstveno pitanje starijih ljudi kod kojih je prevalencija preko 23 milijuna osoba širom svijeta. Bolesti koje mogu dovesti do zatajenja srca vrlo su različite i njihovo otkrivanje je od velike važnosti, jer to može modificirati dijagnostički, terapijski i preventivni pristup, kao i utvrđivanje prognoze. Uobičajeno patofiziološko stanje koje nastavlja napredovanje srčanog zatajenja izuzetno je složeno, bez obzira na predisponirajući događaj. Na svim razinama organizacije rada organa postoji kompenzacijski mehanizam; od stanice pa sve do interakcije organa s organom. Tek kad ova mreža prilagodbi postane svladana, dolazi do zatajenja srca. Kongestivno zatajenje srca se može klasificirati na nekoliko načina prema svojim kliničkim uvjetima, bilo akutnim ili kroničnim, i uzrokovati hemodinamske ili funkcionalne promjene. Procjena bolesnika sa sumnjom na zatajenje srca započinje dokumentiranjem pojave simptoma zatajenja srca, fizikalnim pregledom te laboratorijskim i drugim dijagnostičkim testovima kako bi se utvrdila težina bolesti. Glavni ciljevi liječenja zatajenja srca su poboljšati prognozu i smanjiti smrtnost te ublažiti simptome i smanjiti morbiditet preokretom ili usporavanjem srčane i periferne disfunkcije. Zdravstvena njega bolesnika sa srčanim zatajenjem zahtijeva multidisciplinarni pristup tima koji se sastoji od liječnika kardiologa, interniste, rentgen tehničara, nutricioniste, fizioterapeuta, a medicinska sestra je neizostavni član istoga. Medicinska sestra sudjeluje u svim dijagnostičkim i terapijskim postupcima te je prva osoba s kojom se bolesnici susreću u ambulanti za hitnu pomoć i bolničkom odjelu. Isto tako, prva je koja će primjetiti promjenu stanja bolesnika, obavijestiti liječnika i provesti intervencije u skladu s njegovim preporukama. |