UVOD: Dobra komunikacija između medicinskih sestara i pacijenta veoma je važna kako bi se pružila kvalitetna zdravstvena njega. Upravo kod gluhih, komunikacija i pristup informacijama, jedan su on najizraženijih problema, stoga ne možemo pričati o suvremenom sestrinstvu ukoliko ne znamo komunicirati sa svim skupinama bolesnika. CILJ ovog istraživanja je istražiti znanje studenata o znakovnom jeziku, kulturi Gluhih i mogućnosti učenja znakovnog jezika tijekom dosadašnjeg obrazovanja. METODE: Za potrebe ovog istraživanja formuliran je anketni upitnik od 19 pitanja s višestruko ponuđenim odgovorima. Pitanja su bila podijeljena u tri čestice: poznavanje hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) i kulture Gluhih, komunikacijske vještine te mogućnost učenja znakovnog jezika tokom dosadašnjeg školovanja. Istraživanje je provedeno tijekom akademske godine 2020./2021. na preddiplomskom studiju sestrinstva Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu. REZULTATI: u istraživanju je sudjelovalo 200 ispitanika od kojih je 88% ženskog spola, a 12% muškog. Velika većina studenata (93,5%) zna da je HZJ priznat kao jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba te da postoje tečajevi za učenje HZJ – a. Što se tiče komunikacijskih vještina, 128 ispitanika ne zna HZJ, dok je 72 njih izjavilo kako znaju komunicirati znakovnim jezikom. U posljednjoj čestici koju smo ispitivali zanimalo nas je jesu li studenti imali prilike naučiti kako komunicirati s osobama oštećena sluha odnosno kolika im je motivacija za daljnje učenje HZJ – a. Samo 34,5% studenata smatra da su prošli edukaciju o načinu komunikacije, a čak 74% njih izjavilo je kako planiraju u budućnosti pohađati neki od tečajeva znakovnog jezika. ZAKLJUČAK: znanje o hrvatskom znakovnom jeziku izraženije je kod studenata koji su završili srednju medicinsku školu. Smatramo kako su dobiveni rezultati vrijedni pokazatelji kako studenti imaju volju za učenjem i napredovanjem. No, s obzirom na sveobuhvatne rezultate, hrvatski znakovni jezik nije dovoljno uključen u suvremeno sestrinstvo.