Abstract | Prisilna hospitalizacija složeni je socijalni i psihijatrijski fenomen koji pokreće brojna medicinska, pravna, etička pa čak i politička te ekonomska pitanja. Kao takva, prisilna hospitalizacija je najozbiljnije uskraćivanje slobode koje društvo može nanijeti pojedincu te je, iz tog razloga, regulirana Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Hitna psihijatrijska stanja podrazumijevaju sva ona stanja u psihijatriji koja iziskuju pružanje hitne, neodgodive psihijatrijske pomoći u slučajevima kada psihičke smetnje, poremećaj ili bolest mogu oštetiti zdravlje pojedinca u tjelesnom/biološkom, socijalnom i psihičkom smislu. Neke od dijagnoza koja spadaju u hitna stanja su agitacija, agresija, depresija, shizofrenija, alkoholizam, psihoaktivne tvari. Temeljno su u psihijatriji moguća tri načina hospitalizacije. Jedan način je dobrovoljna hospitalizacija kod koje bolesnik daje pristanak za dijagnostičke i terapijske postupke te u bilo kojem trenutku može opozvati svoj pristanak uz jasno upozorenje na posljedice i komplikacije koje su moguće u tom slučaju. Uz navedeno, razlikujemo još i hitan prijam te prisilnu hospitalizaciju. Osobe s duševnim smetnjama pripadaju skupini posebno ranjivih i ugroženih osoba. Zbog toga je donesen Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama kako bi se status i položaj psihijatrijskog bolesnika u društvu dodatno zaštitio ovim normativnim mehanizmom. Prvi Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama u Republici Hrvatskoj donesen je 1997. godine. Prava i obveze svih građana, pa tako i psihijatrijskih bolesnika, proizlaze iz Ustava svake države. Napretkom medicine, iskorjenjivanjem mnogih bolesti i usavršavanjem liječenja počelo se sve više pažnje pridavati pravima pacijenata. Svakom, pa i prisilno hospitaliziranom pacijentu, zajamčena su ljudska prava. Psihijatrijska zdravstvena njega bazirana je na velikom broju različitih grupnih i individualnih terapijskih intervencija koje provode medicinske sestre i medicinski tehničari kroz terapijski odnos sa psihijatrijskim bolesnikom i zahtijeva od medicinske sestre kontinuirano usvajanje teorijskih i praktičnih znanja. Danas je medicinska sestra punopravan član tima u psihijatriji. Pri ostvarivanju ciljeva za bolesnike bitno je smanjenje anksioznosti, straha, stavljanje pod kontrolu auto i heteroagresivnosti, donošenje odluka i promjene u ponašanju. Proces zdravstvene njege u psihijatrijskom sestrinstvu podrazumijeva pristup utemeljen na znanju u otkrivanju i rješavanju bolesnikovih problema kao i dokumentiranje svega što je učinjeno. Istraživanja na ljudima uvijek nose etičke dvojbe jer je svrha istraživanja postići znanstveno postignuće, a ne pomoći ispitanicima. Poznavanje i prakticiranje etike ključno je za dobro psihijatrijsko liječenje. |