Somatska osjetila bitan su dio živčanog sustava i cijelog organizma čovjeka. Omogućuju nam interakciju s okolinom kao i opažanje događanja i promjena u njoj. Stanice koje čine somatska osjetila nazivaju se receptori. Vrste receptora su proprioceptori, mehanoreceptori, nociceptori i termoreceptori. Proprioceptori primaju informaciju o kretanju i položaju tijela, mehanoceptori o dodiru, pritisku i vibracijama, nociceptori o boli i termoreceptori o temperaturi odnosno toplini ili hladnoći. Svaki od navedenih ima svoju specifičnu funkciju, a u nekima se preklapaju. Tako primjerice i receptori za bol i receptori za temperaturu mogu detektirati bol ako je čovjek u doticaju s ekstremno visokim ili niskim temperaturama. Funkcija receptora je primanje živčanih impulsa odnosno informacija koje se zatim s periferije ili unutrašnjosti tijela prenose prema središnjem živčanom sustavu preko perifernih i aferentnih puteva. Te informacije obrađuje i integrira mozak te šalje odgovor eferentnim putevima do efektora. Veliki dio informacija mozak zanemari, primjerice dodir odjeće na koži, zbog toga što su „nebitne“, a i kako bi se mogao usredotočiti na bitnije informacije. Prilikom oštećenja živčanog sustava uslijed blokirane arterijske cirkulacije odnosno moždanog udara dolazi do poremećaja rada navedenog mehanizma. Ovisno o lokalizaciji oštećenja doći će do elementarne ili složene somatosenzoričke disfunkcije. Elementarne somatosenzoričke disfunkcije podrazumijevaju oštećenja osjeta laganog dodira, temperature, boli, vibracije i položaja dok u složenije somatosenzoričke disfunkcije spadaju oštećenja diskriminacijskog osjeta, lokalizacijskog osjeta, raspoznavanje oblika, teksture ili težine predmeta. Kako bi se te funkcije vratile bitna je uloga fizioterapeuta kao i cijelog liječničkog tima. Njihova suradnja u transdisciplinarnom timu bitna je za holistički pristup pacijentu kako fokus ne bi bio samo na oštećenju već na svim funkcionalnim aktivnostima koje to oštećenje onemogućuje kao i socijalnu integraciju pacijenta u društvo. Jedan od koncepata za oporavak somatosenzornih oštećenja nakon moždanog udara je senzorna reedukacija. Pacijent tijekom terapije senzorne reedukacije koristi fizioterapijske postupke poput biofeedbacka i električne stimulacije.