Unazad nekoliko godina zabilježen je značajan porast oboljelih od karcinoma prostate. Značajnu ulogu u nastanku karcinoma imaju dob, genetika, životne navike, prehrana i izloženost štetnim tvarima u radnom okruženju. Govoreći o zastupljenosti karcinoma prostate, najviše je ima u Oceaniji i Americi, a manje u Europi prema statističkim podatcima. Prostata je žlijezda s egzokrinom funkcijom, a najvažnija je stvaranje ejakulata. Specifičnost kod ove bolesti je da se simptomi najčešće javljaju tek kada je bolest u uznapredovalom stadiju. Oni se odnose na poteškoće pri mokrenju kao što su: bolno i otežano mokrenje, hematurija, gubitak seksualne funkcije, a kod metastatskih promjena bolovi u leđima ili slabost donjih ekstremiteta. Suvremenom dijagnostikom postignuto je lakše i brže otkrivanje bolesti. Značajnu ulogu u ranom otkrivanju imaju digitorektalni pregled, PSA te biopsija prostate. Nakon biopsije prostate preparat se šalje na patohistološku obradu kako bi se uz pomoć Gleasone score bodovanja utvrdilo o kojoj vrsti karcinoma je riječ. Bolest se liječi kirurškim putem, radijacijom i farmakološki. Kirurški pristup može biti perinealni, retropubični te lasparaskopski. Komplikacije uzrokovane operativnim zahvatom mogu se pojaviti intraoperativno ili postopetrativno. Govoreći o radijaciji, važna je postoperacijska radijacija. Farmakološko liječenje odnosi se na primjenu kemoterapije i brahiterapije. S obzirom na opseg same bolesti, medicinska sestra ima značajnu ulogu u oporavku bolesnika. Važno je da je bolesnik educiran o tijeku svojeg liječenja i samom ishodu. Postoje tri faze skrbi, a to su: predoperativna, intraoperativna te postoperativna. Dok kod predoperativne pripreme naglasak stoji na psihološkoj pripremi bolesnika, tijekom intraoperativne faze značajnu ulogu ima medicinska sestra instrumentarka. Brine o pripremi pribora, zavojnog materijala, šivaćeg pribora te instrumenata. Također, medicinska sestra provodi intervencije prema planu zdravstvene njege u skladu s postavljenim sestrinskim dijagnozama. Za kvalitetan oporavak bolesnika, osim stručnog znanja, važna je dobra komunikacija i empatija, kako s bolesnikom tako i s timom koji sudjeluje u skrbi za bolesnika.