Prijevremeno rođenom djecom ili nedonoščadi smatraju se sva djeca rođena prije termina, točnije između 22. i 37. tjedna gestacije. Ukoliko je dijete rođeno prije termina, organizam tog djeteta nije još dovoljno razvijen da bi samostalno prihvatio i napravio prilagodbu na ekstrauterine (izvanmaternične) uvjete, točnije na postnatalni život. Neka istraživanja dokazala su da prijevremeno rođenje djeteta negativno utječe na senzornu integraciju kod 39 do 52% djece, posebice kod one djece koja su rođena bliže donjoj granici gestacijske dobi (ona rođena prije 32. tjedna), one muškog spola te one s lezijama u području bijele tvari mozga. Senzorna integracija, utemeljena od strane dr. A.J. Ayres, definira se kao proces organizacije (detekcije, regulacije, interpretacije, reakcije) osjeta od strane čovjeka te okoline oko njega s ciljem otkrivanja kako će taj čovjek ''surađivati'' s okolinom. Negativan utjecaj na senzornu integraciju, točnije nemogućnost adekvatne registracije, integracije i obrade senzornih podražaja, osim što predstavlja poremećaj senzorne integracije, također rezultira i poteškoćama u motorici, kogniciji i jezičnom razvoju djeteta. Etiologija poremećaja iste je nepoznata, a osim čimbenika rizika vezanih uz samu trudnoću i porod, neki navode kao uzrok i boravak u NICU te konstantne podražaje svih vrsta koje on uključuje tijekom osjetljivog perioda u razvoju mozga. Bitno je zato svakako naglasiti poticanje ispravne i pravovremene senzorne integracije koje je od velikog značaja za ovu djecu; tako je moguće imitirati uvjete koji su odgovarajući za kraj intrauterinog razvoja djeteta, a koji su sad abnormalni ili izostaju. Procjena senzorne integracije temelji se na holističkom pristupu te uključuje prikupljanje detaljne anamneze kroz razne upitnike i dnevnike majke te kliničko promatranje (opservaciju) kroz razna mjerenja, testove i video-analize u kojoj ispitivač može i ne mora sudjelovati, a sve s ciljem izrade Individualiziranog programa poticanja senzorne integracije (IPPSI). Svaka je metoda od jednakog značaja jer svakom na neki način dobijemo uvid u stanje i opravdanost kratkoročnih i dugoročnih ciljeva koje smo postavili, ali dobivamo uvid i u, još bitnije, njihovu ostvarljivost te eventualnu potrebu za promjenama. Sama terapija senzorne integracije temelji se na procjeni provedenoj na individualan i holistički pristup, na ciljevima postavljenim u skladu s procjenom od strane specijalno educiranog fizioterapeuta te, u skladu s time, na adekvatnoj ranoj intervenciji kroz igru baziranoj na poticanju ispravne senzorne integracije pomoću aktivnosti koje uključuju upotrebu različitih osjetila te prilagođavanja okoline tim aktivnostima.