Ozljede glave jedan su od najčešćih uzroka invalidnosti i smrti. Ozljeda može biti blaga poput udarca, modrice (kontuzije) ili posjekotine na glavi, ili može biti umjerena do teška po prirodi zbog potresa mozga, duboke posjekotine ili otvorene rane, frakture kostiju lubanje ili od unutarnjeg krvarenja i oštećenja mozga. Ozljeda glave širok je pojam koji opisuje širok spektar ozljeda koje se javljaju na tjemenu, lubanji, mozgu, tkivu i krvnim žilama u glavi. Ozljede glave također se često nazivaju ozljedom mozga ili traumatičnom ozljedom mozga, ovisno o opsegu traume glave. Primarni utjecaj ozljede glave pokreće kaskadu sekundarnih događaja koji mogu pogoršati neurološku ozljedu i ishod. Ciljevi zbrinjavanja tijekom izvanbolničke trijaže, stabilizacije i transporta trebaju prepoznati povišeni intrakranijalni tlak koji je opasan po život i prevenirati cerebralnu hernijaciju. U tom postupanju, prevencija sekundarnih ozljeda i sekundarnih povreda glavna je odrednica kratkoročnog i dugoročnog ishoda. Upravljanje oksigenacijom mozga, krvnim tlakom, cerebralnim perfuzijskim tlakom i povišenim intrakranijalnim tlakom u izvanbolničkom okruženju. Stanja bolesnika ovise o organiziranom odgovoru, koje uključuje vrijeme zbrinjavanja i prijevoza. Obrađuje se vrijeme zbrinjavanja i prijevoza, stabilizacija akutnog zbivanja, načini prijevoza i određivanje odredišta zdravstvene ustanove. Kvaliteta izvanbolničke skrbi glavna je odrednica dugoročnog ishoda stanja bolesnika s ozljedom mozga. Veliku ulogu imaju znanja i vještine medicinske sestre/tehničara u izvanbolničkom timu, jer svojim kompetencijama uvelike pridonosi adekvatnom zbrinjavanju i sigurnim transportom ozlijeđenog sve u svrhu smanjenja neželjenih komplikacija ili lošijeg ishoda. Cilj ovog završnog rada bio je pregledati trenutne protokole izvanbolničke prakse i njihov utjecaj na ishod i skrb ozljedom mozga.