Jetra je organ smješten u gornjem desnom dijelu trbuha čija tjelesna težina čini 2-3% prosječne tjelesne težine čovjeka. Građena je od jetrenih stanica, hepatocita, koje sudjeluju u izgradnji jetrenih režnjića. Jetru čine četiri velika režnja: desni i lijevi te repasti i četverokuti režanj. Metabolički je najsloženiji organ pa je stoga i jedan od najvažnijih organa čije zdravlje je neophodno za preživljavanje, a odsustvo zdravlja predstavlja velik zdravstveni problem. Jetra je posebna zbog svoja dva krvotoka, hranidbenog i funkcionalnog. Karakteristična je i zbog sposobnosti samoregeneracije, ali i zbog lake mogućnosti ozljeda. Transplantacija jetre spasonosni je postupak za osobe koje se nalaze u završnom stadiju bolesti jetre, kada drugi medicinski i terapijski postupci nisu mogući. Jetru je moguće transplantirati od kadaveričnog i živog darivatelja. Posljednjih godina zbog nedostatka darivatelja i organa za transplantaciju, sve je veći broj primatelja koji se nalaze na transplantacijskoj listi, te zbog produljenog vremena čekanja raste i stopa mortaliteta. Djelomično rješenje tog problema jeste proširenje kriterija za darivanje organa pa u moguće darivatelje ulaze i takozvani „marginalni darivatelji“. Iako se najčešće transplantira cijela jetra, posljednjih godina započinje se sa tehnikom segmentarne transplantacije, a u svrhu povećanja broja organa vrši se i transplantacija jetre živih darivatelja. Za bolju selekciju primatelja i smanjenje stope smrtnosti prihvaćen je model za završni stadij jetrene bolesti. Kako bi se uvrstili na listu čekanja za transplantaciju bolesnici trebaju zadovoljiti određene kriterije odnosno postoje jasne indikacije kao i kontraindikacije za transplantaciju jetre. Prednost imaju osobe s akutnim i kroničnim zatajenjem jetre te osobe sa malignim oboljenjima. Medicinska sestra prije operacije vrši psihičku i fizičku pripremu bolesnika za transplantaciju. Postoperativna skrb za bolesnika nastavlja se u jedinici intenzivnog liječenja u sobi za protektivnu izolaciju, gdje je ključan hemodinamski monitoring, provjera funkcije grafta i rani prekid mehaničke ventilacije. Nakon poboljšanja stanja, bolesnika se premješta na bolnički odjel. Komplikacije nakon transplantacije su česta pojava koju se nastoji na vrijeme prepoznati i dijagnosticirati u svrhu ranog početka liječenja. Imunosupresivna terapija započinje odmah nakon transplantacije, a važna je za preživljenje kako bolesnika tako i presatka. Medicinska sestra važan je član multidisciplinarnog tima, koja svojim intervencijama pridonosi bržem i uspješnijem oporavku bolesnika.