Sindromi prenaprezanja su ozljede koje nastaju zbrajanjem mnogo malih mikrotrauma niti u tetivnom snopu. Mikrotraume su repetitivna oštećenja tkiva koja se nisu adekvatno prilagodila povećanom opterećenju- kronične povrede. Zbrajanjem mnogih mikrotrauma dolazi do oštećenja tetiva ili enteza-mjesta gdje se spajaju za kost. Tendinitis je upala tetive i može se javiti u raznim dijelovima tijela. Najčešći tendinitisi su skakačko koljeno, tendinitis Ahilove tetive, teniski i golferski lakat te sindrom sraza, odnosno impingement sindrom. Fizioterapijska procjena je vrlo važna radi predviđanja tijeka terapije i izrade cjelokupnog plana te određivanja ciljeva za svakog pojedinca individualno ovisno o pacijentovoj motiviranosti, spremnosti i sposobnosti. Zatim, ovisno o stupnju ozljede i pacijentove fizičke spremnosti fizioterapeut dozira i postupno povećava ili smanjuje intenzitet vježbi i druge terapije. Rehabilitacija tendinitisa dijeli se u dvije faze. Prva je liječenje u akutnoj fazi ozljede u kojoj se primjenjuje RICE metoda. Nakon toga se individualnim pristupom pacijentu određuje kad je on spreman za prelazak u drugu fazu, kroničnu u kojoj se provode fizikalna terapija i terapijske vježbe. Tetive i mišići funkcioniraju zajedno kao mišićno tetivna jedinica. U rehabilitaciji se uzima u obzir cjelokupna struktura, a ne samo tetiva. Svakom komponentom u programu rehabilitacije mora se upravljati u skladu s prirodom, brzinom i veličinom sile koja se primjenjuje na mišić, tetivu i kosti kako bi se postigli ciljevi za određene faze bez izazivanja pogoršanja stanja ili boli (1). Tijekom rehabilitacije treba se mijenjati oblik, trajanje i intenzitet aktivnosti ovisno o tijeku cjelokupnog rehabilitacijskog procesa. Na takav način će tijek rehabilitacije završiti uspješnim povratkom sportaša u sport uz puno opterećenje. Kod prevencije nastanka sindroma prenaprezanja je vrlo bitna edukacija sportaša, njihovih roditelja i trenera o uzrocima i načinu na koji dolazi do sindroma prenaprezanja kao i simptomima. Sindromi prenaprezanja mogu imati negativan utjecaj na sportaše i na rekreativce te potom i na njihovu daljnju sportsku karijeru i na samu kvalitetu života.