Moždani udar ili cerebrovaskularni inzult (CVI), predstavljaju poremećaj cirkulacije središnjeg živčanog sustava. Nastaje zbog naglog začepljenja ili puknuća manjih ili većih arterija u mozgu, što rezultira oštećenjem funkcija kojima upravlja. Simptomi moždanog udara ovise o veličini i mjestu oštećenja mozga, te o vremenu proteklom od nastanka do njihove procjene. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda te dijagnostičke obrade, a liječenje moždanog udara temelji se na što bržem prepoznavanju simptoma, transporta osobe u specijalizirane ustanove, brzom postavljanju dijagnoze i početku liječenja te kasnijoj rehabilitaciji. Sukladno relevantnoj literaturi temeljenoj na znanstvenim dokazima učinkovitosti u području fizioterapijske procjene koriste se standardizirani testovi i mjerenja: goniometrija, manualni mišićni test, modificirana Ashworth skala, Berg Balance skala, test ustajanja sa stolca, test 6 minuta hoda, test ustani i kreni, test kontrole trupa, Fugl-Mayer procjena i drugi. Suvremene i učinkovite metode fizioterapijske intervencije nakon moždanog udara su: facilitacija balansa nakon moždanog udara, poboljšanje somatosenzorne funkcije paretičnih ekstremiteta nakon moždanog udara, facilitacija uspravljanja iz sjedenja u stajanje, unaprjeđenje mišićne snage i izdržljivosti, ciklički bilateralni trening ruku i nogu, robotika i trening hoda, terapijsko zrcalo, trening virtualne stvarnosti, elektroterapija, hidroterapija i druge. S obzirom na kompleksni problem u rehabilitaciji osoba nakon moždanog udara koriste se mnogobrojne metode procjene i intervencije, ali u kliničkoj praksi potrebno je maksimalno koristiti one metode koje mogu biti znanstveno i dokazano učinkovite.