Diabetes mellitus (DM) ili šećerna bolest najĉešća je kroniĉna metaboliĉka bolest današnjice u razvijenim zemljama, kao i onima u razvoju. Neki od razloga porasta su i bolja pristupaĉnost zdravstvene skrbi i unaprijeĊenje dijagnostike koja ubrzava te precizira podatke u otkrivanju bolesti, produljenje oĉekivanog trajanja ţivota te promjena ţivotnih navika koja dovodi do povećanog broja riziĉnih ĉimbenika (smanjena tjelovjeţba i promjena prehrambenih navika). Vaţnost što ranijeg otkrivanja oboljenja je i sprjeĉavanje komplikacija koje nastaju uslijed šećerne bolesti. Koronarna bolest srca, ishemiĉni cerebrovaskularni inzult i gangrene donjih udova ĉak su do ĉetiri puta uĉestaliji mego kod osoba koje ne boluju od DM. DM takoĊer je i vodeći razlog sljepoće, netraumatskih amputacija, bubreţne insuficijencije te ĉestih hospitalizacija i povećanih troškova lijeĉenja. Komplikacije dijabetesa djele se na akutne i kroniĉne. Akutne komplikacije nastaju naglo, a izostanak pravovremene reakcije moţe ponekad ugroţavati ţivot oboljele osobe. Poremećaj ravnoteţe izmeĊu unosa i trošenja energije te lijeĉenja moţe dovesti do neke od akutnih komplikacija: hiperglikemije, hipoglikemija, dijabetiĉka ketoacidoza i hiperosmolarno neketotiĉko stanje. Kroniĉne komplikacije nastaju nakon duţeg perioda neregulacije šećerne bolesti. Patološko djelovanje povišenih vrijednosti glikemije na krvne ţile za posljedicu ima progresivno suţavanje manjih i većih krvnih ţila (mikroangiopatije i makroangiopatije) te oštećenje ţivaca (neuropatije). Dijabetiĉko stopalo (DS) najĉešća je kroniĉna komplikacija šećerne bolesti, a javlja se ovisno o trajanju i kvaliteti lijeĉenja same bolesti. Nakon odreĊenih istraţivanja, rezultati pokazuju kako će oko 25% oboljelih od DM razviti neke od problema sa stopalima, a ĉak će 5-15% biti podvrgnuto amputaciji. Stopalo je dio ljudskog tijela saĉinjen od više većih i manjih kostiju, meĊusobno povezanih ligamentima, uz brojne mišiće , isprepleten krvnim ţilama i ţivcima. Svaka od tih struktura moţe biti zahvaćena i oštećena uslijed smanjene obrane i prehrane tkiva te dovesti do razvoja DS. Za sprjeĉavanje razvoja ulcusa kao i njegovo lijeĉenje potreban je multidisciplinarni pristup. Uloga medicinske sestre jednako je zastupljena i u mjerama prevencije, kao i u intervencijama kod lijeĉenja DS, a bazirana je na edukaciji i motivaciji oboljele osobe.