Upitnik predstavlja jednu od važnijih metoda prikupljanja podataka, u kojem pomoću unaprijed određenih pitanja dobivamo potrebne podatke. Za razliku od intervjua, upitnik možemo provoditi pismeno ili usmeno ovisno o informacijama koje želimo prikupiti. Iako su ankete i upitnici nastali u okviru društvenih znanosti, danas je u fizioterapiji njihova upotreba vrlo raširena. Koristimo ih pri uzimanju anamneze, za utvrđivanje zdravstvenog statusa pojedinca, njegove kvalitete života, funkcionalnog statusa, zadovoljstva terapijskim procesom, učinkovitosti terapije itd. Sastavni dijelovi upitnika su zaglavlje i središnji dio s općim informacijama o upitniku, skup pitanja, upute za ispitanika i ključ za bodovanje odgovora. Vrste podataka koje prikupljamo upitnikom su značajke sposobnosti, stav osobe, navike, običaje, mišljenja itd. Pitanja u upitniku mogu biti oblikovana na dva načina: u obliku otvorenih i zatvorenih pitanja. Uobičajeno je u upitniku sa zatvorenim pitanjima da se pitanja nalaze na lijevoj strani dok su odgovori na desnoj strani. Prednosti otvorenih pitanja nedostaci su zatvorenih pitanja, i obrnuto. Temeljna pitanja kvalitete upitnika vezana su za njegovu valjanost i pouzdanost. Valjanost upitnika odnosi se na pitanje da li postavljenim pitanjima mjerimo ono što želimo i jesmo li dobili iskren odgovor od druge strane. Pouzdanost rezultata upitnika odnosi se na to jesu li odgovori ispitanika dosljedni, iskreni. U radu će biti kratko prikazano nekoliko upitnika koji su našli svoje mjesto u fizioterapijskim istraživanjima, a to su: HAQ upitnik, Skala boli, DAS 28, WHOQOL upitnik, TAMPA skala, RDQ upitnik i Oswestry upitnik.