Trijaža se definira kao proces kojima se procjenjuje bolesnik i njegovo stanje prilikom dolaska u OHBP. Trijaža u bolnicama služi kao mjerilo prioriteta kod zbrinjavanja bolesnika temeljem kliničke procjene trenutnog stanja. Ona omogućava postizanje najbolje učinkovitosti za sve koji dolaze na OHBP. Poznato je više trijažnih sustava. Najpoznatije su sljedeće tijažne ljestvice: Australsko-azijska (ATS), Kanadska (CATS) i Mančesterska trijažna ljestvica (MTS). Temeljni cilj trijaže je prepoznavanje hitnih stanja koja mogu ugrožavati život pojedinca i početak njihovog liječenje. Trijaža se radi prema potrebi za čim bržim intervencijama, a sve s ciljem smanjenja ugroženosti života, poboljšavanja ishoda i smanjenja patnje bolesnika. U svijetu su poznate ljestvice trijaže koji imaju pet kategorija te su se one pokazale kao pouzdana metoda kojojm se kategoriziraju bolesnici. Donošenje odluke u tijeku trijaže nije jednostavan proces, zahtjeva poznavanje hitnih stanja i visoku educiranost medicinskog osoblja. Odluke koje se donose moraju biti brze, razumne, točne i najbolje za bolesnika. Medicinsko osoblje, prvobitno medicinski tehničari/sestre, moraju imati, osim kliničkog znanja i mnoge druge kompetencije koje im omogućuju kvalitetan rad. Odluke donešene kroz trijažu možemo podijeliti na primarne i sekundarne. Kako bi se ostvarila maksimalna sigurnost i pravodobna skrb bolesnima, trijažna sestra je ta koja svojim znanjem i komunikacijskim vještinama postaje u centru svih zbivanja. Pogreške tijekom trijaže nisu dopuštene. Uvijek se treba osigurati adekvatno zbrinjavanje svih bolesnika u OHBP-u.