Abstract | Ankilozantni spondilitis (AS), poznatiji kao Bechterewljeva bolest ili Marie-Strűmpellova bolest, kronična je i upalna reumatska bolest koja zahvaća kralješnicu, odnosno cijelo tijelo kako bolest napreduje. Iako je primarno bolest aksijalnog skeleta, može zahvatiti i periferne zglobove. Iako točan uzrok bolesti zasad još nije poznat, početkom 20.stoljeća otkrivena je povezanost između ankilozantnog spondilitisa i antigena HLA-B27, 95% nosioca tog antigena oboljelo je od AS-a. Često su mlađi muškarci u dobi 18-40 godina ti koji obolijevaju i imaju težu kliničku sliku od žena. Najraniji simptomi AS-a su ukočenost i bol donjeg dijela leđa koji se postupno javljaju kroz nekoliko mjeseci te se šire prema vratu, a kako bolest napreduje kralješci počinju međusobno sraštavati (ankiloza) što dovodi do ukočenosti kralježnice i teškog invaliditeta. Na samom početku bolesti teško je postaviti pravu dijagnozu, a postavlja se na temelju anamneze, magnetske rezonance i RTG, laboratorijskih i krvnih pretraga. Fizioterapijska procjena temelji se na SOAP modelu, a cilj procjene je dobiti uvid u stanje lokomotornog sustava i bolesnikovih funkcionalnih sposobnosti. Liječenje najčešće uključuje kombinaciju farmakološke i nefarmakološke terapije, odnosno fizioterapije. Fizioterapija predstavlja nezaobilaznu i glavnu značajku u liječenju ankilozantnog spondilitisa, a uključuje provedbu fizikalnih procedura, raznih terapijskih vježbi te edukaciju pacijenta. Provodi se s ciljem da se smanje bolovi i ukočenost kralježnice, popravi postura, istegnu skraćeni mišići, a ojačaju slabi, poveća pokretljivost i pacijentu omogući što samostalnije obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Jedna od najbitnijih stavki u liječenju AS-a je redovita kontrola i praćenje funkcionalnog statusa i općeg stanja bolesnika |