Abstract | Sepsa se kao pojam prvi puta spominje u Homerovo doba, prije dvije tisuće sedamsto godina. To je automatski odgovor organizma na infekciju uz prisutnost dvaju ili više simptoma koji su nastali kao rezultat infekcije. Prema uzroku, poznate su tri vrste sepse: Tranzitorna, intermentna i perzistentna. Također, poznata je bolnička i izvanbolnička te primarna i sekundarna sepsa. U primarne simptome sepse ubrajaju se: vrućica, groznica, tahipneja i tahikardija, također, sepsa može biti popraćena hipotermijom koja je često loš znak. Za dijagnozu je važna stručna i detaljna klinička, radiološka, laboratorijska, i mikrobiološka obrada kao i sustavno praćenje bolesnika sa sindromom sepse. Medicinske sestre redovito nadziru i kontroliraju pacijente, budući da su ih i prvi vidjeli u bolesnom stanju imaju mogućnost rano prepoznati znakove sepse i inicirali liječenje. Struka kaže da rano prepoznavanje sepse od strane medicinskih sestara povećava šanse za preživljavanje pacijenata. Hranjenjem, kupanjem i masažom medicinska sestra zadovoljava osnovne ljudske potrebe pacijenata, mjerenjem tlaka, temperature i frekvencije disanja kontroliraju se vitalni znakovi. Također, medicinska sestra provodi i asistira u provedbi medicinsko tehničkih postupaka (venepunkcija, uvođenje katetera i postavljanje sonde), a fizikalnim se pregledima glave, vrata, abdomena, prsa i mišićnog sustava postavljaju sestrinske dijagnoze kao osnova za planiranje njege.Temelj za uspješno liječenje sepse su; rana klinička sumnja, eradikacija infekcije (pravovremena i primjerena primjena antimikrobika, kirurško liječenje), dijagnostički postupci, kompleksno suportivno i intenzivno liječenje (održavanje
hemodinamske stabilnosti, liječenje organske disfunkcije. Komplikacije u procesu liječenja sepse najčešće se manifestiraju na srcu, respiratornom sustavu, kod trudnica i novorođenčadi, nakon operativnih zahvata te kod infekcija mokraćnog sustava. U radu je kao zasebno potpoglavlje obrađena komplikacija akutna renalna insuficijencija. |