Koronarni incident je stanje ishemije miokarda koje nastaje većinom zbog aterosklerotskih promjena. Naziva se još i akutni koronarni sindrom, a obuhvaća nestabilnu anginu pektoris i infarkt miokarda. Infarkt miokarda dijeli se na infarkt sa ili bez elevacije ST – spojnice, te se razlikuju prema razini okluzije koronarne arterije. Na elektrokardiogramu se jasno prikazuje razlika u ST elevaciji. Kod infarkta su također prisutni pozitivni markeri nekroze, dok su kod angine pektoris oni negativni. Tromb u angini tek dijelom zatvara arteriju. Simptomi mogu biti: dispneja, bol, hipoksija, aritmija, tahikardija, hipo ili hipertenzija. Kod infarkta su simptomi jače izraženi i traju duže. Pri liječenju i rehabilitaciji oba stanja najvažnije je pravovremeno smanjenje stupnja nekroze te smanjivanje posljedičnih komplikacija na minimum. Čimbenici koji pogoduju nastanku koronarnog incidenta su: dob, spol, dijabetes mellitus, ateroskleroza, pušenje, adipozitet, hipertenzija, sjedilački način života, hiperlipidemija te svakako neadekvatna prehrana obogaćena zasićenim masnim kiselinama. Liječenje koronarnog incidenta provodi se hospitalizacijom te primjenom antikoagulantnih, antiishemijskih, antitrombolitskih lijekova, te primjenom fibrinolitika i statina, a ukoliko je potrebno može se učiniti revaskularizacija. Rehabilitacija bolesnika počinje odmah po hospitalizaciji, a dijeli se u tri faze. Prva faza jest ona koja traje za vrijeme hospitalizacije u akutnom stanju, druga faza provodi se u specijaliziranim ustanovama, a treća faza je faza koja počinje završetkom rehabilitacije te traje do kraja života. Uloga medicinske sestre jest proces zdravstvene njege, psihofizička potpora bolesniku i praćenje bolesnika od početka hospitalizacije i rehabilitacije pa sve dok je bolesnik u njezinom nadzoru. Jedna od najvažnijih uloga je i edukacija bolesnika o čimbenicima rizika za ponovni incident te edukacija o poboljšanju kvalitete života i važnosti adekvatne treće faze rehabilitacije.