Rukomet je timski sport koji igraju dvije ekipe koje se sastoje od sedam igrača. Također, rukomet je dinamičan sport, visokog intenziteta i s čestim fizičkim kontaktima između igrača. U današnje vrijeme rukomet se smatra jednim od najgrubljih sportova s velikim postotkom ozljeda, a razlog tome je što je igra postala brža, napadački i obrambeni dio zahtjevniji i poveća se broj kako treninga tako i natjecanja. Igrači su izloženi visokim zahtjevima fizičke kondicije kao i kontakta i sudara tijekom utakmice, što za posljedicu ima suočavanje s raznim mišićno-koštanim ozljedama. Među najčešćim ozljedama u rukometu se ističu ozljede donjih ekstremiteta posebice ruptura prednjih križnih ligamenata i distorzija skočnog zgloba, ali i učestalost ostalih ozljeda kao što su ozljeda glave, ramena i prstiju šake ne zaostaju mnogo. Najčešći mehanizam nastanka ozljede donjih ekstremiteta su zbog naglih promjena smjera kretanja, jakih i grubih fizičkih kontakata, čestih skokova i krivih doskoka nakon skok šuta. Distorziju skočnog zgloba se najčešće klasificira kroz tri stupnja oštećenja, gdje distorzija prvog stupnja predstavlja istegnuće ligamenata, uganuće drugog stupnja djelomično puknuće ligamenata, a uganuće trećeg stupnja predstavlja potpuno puknuće zglobnih sveza. Oblik liječenja ovisi o stupnju oštećenja i dobi sportaša. U procesu rehabilitacije je važan individualni pristup sportašu koji se provodi planski i strukturalno te kvalitetno provedena rehabilitacija i odgovarajući pristup koji će omogućiti što brži povratak sportaša na teren. Kako postoji rizik za ponavljanjem ozljede distorzije skočnog zgloba, od velike je važnosti educiranje sportaša o faktorima rizika i načinima prevencije u koje spadaju vježbe propriocepcije.