Tema ovog rada je Downov sindrom kod djece, genetskom poremećaju s kojim se rodi jedno od 650 novorođene djece godišnje. Povijest Down sindroma je započeo Esquirol 1838. godine, a važnu uloga ima i John Langdon Down, po kojemu je ovaj sindrom nosi ime. Pisano je o zdravstvenim problemima koji Down sindrom nosi, koji su nažalost mnogobrojni. Najveća pažnja je dana problemima koji se obrađuju u fizioterapiji, problemi lokomotornog i neuromišićnog sustava, a to su: hipotonija, hipermobilnost, problem balansa, grube motoričke sposobnosti (posebice problem hoda) te gustoće koštane mase. Za svaki problem je opisano određeno testiranje, fizioterapijska procjena, koje fizioterapeut vrši te je određena prikladna fizioterapijska intervencija, čiji je učinak potvrđen analizom istraživanja. Svakom djetetu treba pristupiti individualno te mu odrediti plan intervencije, preteći njegov napredak te sa terapijom početi što ranije kako bi se postigli što bolji rezultati. Postoje mnoge intervencije koje uvelike pospješuju kvalitetu života djece s Downovim sindromom te im daju podlogu za kvalitetniji daljnji život. U Hrvatskoj, najčešće Vojta i Bobath terapeuti vrše terapiju s djecom s Downovim sindromom. Obje terapije daju pozitivne učinke. Danas se puno pažnje pridaje i nekim novim metodama intervencije koje također daju pozitivne rezultate, a smanjuju monotost same terapije i povećavaju motivaciju djeteta za rad. Svjetski dan osoba s Downovim sindromom se obilježava 21.ožujka. Rasparene šarape čarape su simbol svjetskog dana Down sindroma iz razloga što oni teško upare iste čarape. Važno je razviti svijest o ovom poremećaju i pridati mu pažnju i značenje.