Arterijska hipertenzija je kronična bolest, kod koje ukoliko nije kontrolirana postoji velika mogućnost nastanka hipertenzivne krize. Hipertenzivna kriza definira se kao akutno i dugotrajno povećanje tlaka do vrlo visokih vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka > 180 mmHg i dijastoličkog krvnog tlaka > 120 mmHg. Hipertenzivna kriza dodatno se klasificira kao hipertenzivna kriza hitnih slučajeva ( hipertenzivna emergencija) ili hipertenzivna žurnost (hipertenzivna urgencija), ovisno o stupnju zahvaćenosti srca, bubrega, živčanih završetaka i oštećenjima živčanih funkcija. Hipertenzivna emergencija odnosi se na hitno hipertenzivno stanje u kojemu je ciljni organ oštećen dok se hipertenzivna urgencija odnosi na stanje u kojemu ciljni organ nije oštećen, ali je krvni tlak značajno povećan. Vrlo je važno točno utvrditi je li ciljni organ oštećen, odnosno radi li se o hipertenzivnoj emergeniciji ili hipertenzivnoj urgenciji zbog toga što su metode skrbi za ova dva stanja različite. Pacijenti sa hipertenzivnom emergencijom hospitaliziraju se u jedinicama intenzivne skrbi uz parenteralnu primjenu antihpertenziva, dok pacijente sa hipertenzivnom urgencijom nije potrebno hospitalizirati. Njih se liječi ambulantno oralnim antihpertenzivnim lijekovima. U razvoju prevencije hipertenzivne krize od velike je važnosti kvalitetna kontrola i nadzor hipertenzije što se postiže uz pomoć medikamentne terapije, te promjenom stila života.