Abstract | Gležanj, kao složen zglob preko kojeg se sva težina tijela prenosi na stopalo, ima važnu ulogu
u normalnom kretanju čovjeka, te je zbog svoje uloge podložan ozljedama jer se nalazi pod
konstantnim opterećenjem. U ovom radu je opisana distorzija tj. uganuće gležnja kao najčešća
ortopedska ozljeda nožnog zgloba s osobito velikom učestalosti u sportu. Cilj rada je prikazati
mehanizme nastanka ozljede i njezinu klasifikaciju s kliničkom slikom. Kod gležanj postoji
prirodna tendencija prema inverziji zbog svojih biomehaničkih i anatomskih karakteristika stoga je
inverzijsko uganuće najzastupljenije među vrstama distorzije, a najčešće ga prati ozljeda
talofibularnog ligamenta kao posljedica ozljede lateralnog ligamentnog kompleksa. Kod
everzijskog uganuća najčešće je ozlijeđen deltoidni ligament, dok se sindezmoza oštećuje kod
visoke distorzije gležnja. Poseban naglasak stavljen je na samo dijagnosticiranje pomoću
funkcionalnih testova gdje važnu ulogu imaju Ottawa smjernice pomoću kojih se utvrđuje postoji li
prijelom te samim time postoji li potreba radiološkog pregleda, a specifičnim funkcionalnim
testovima, upitnicima te drugim objektivnim metodama procjenjuje se funkcionalnost zgloba
dobivajući uvid u stupanj ozljede i ograničenja koje taj stupanj nosi sa sobom. Distorzija je
klasificirana u tri stupnja od kojih je najblaži prvi stupanj s istegnućem ligamenta, djelomičnu
rupturu predstavlja drugi, a potpunu rupturu treći stupanj kod kojeg je potrebno rekonstruirati
ligamente ili ako postoji prijelom samim time je potrebno operativno liječenje. Nakon kvalitetne
dijagnostike i dobivenih rezultata slijedi sama fizioterapijska intervencija i postavljanje njenog
plana koji se mora preklapati s fazama biološkog cijeljenja tkiva. U radu su istaknute metode u
intervenciji koje su ključne za što kvalitetniju rehabilitaciju koja će pacijentu omogućiti što brži
povratak svojim svakodnevnim aktivnostima, kao i povratak sportskim treninzima i natjecanjima.
U intervenciju je uključen PRICE tretman, primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova, korištenje
bandaža, steznika, kinesio traka, primjena tehnike manualne terapije, terapijske vježbe opsega
pokreta, istezanja i snage. Istaknuta je važnost prevencije i njeni načini kako spriječiti ponovno
ozljeđivanje gležnja, a edukacijom i osvješćivanjem pacijenta o rizičnim faktorima i značaju
prevencije može se znatno smanjiti nastanak ponavljajućih ozljeda. Redovito izvođenje
proprioceptivnih vježbi pokazalo se kao najboljim oblikom prevencije ponavljajućih uganuća. |