Prijelomi u proksimalnom dijelu bedrene kosti kod populacije starije životne dobi zauzimaju više od 25 % kreveta u ortopedskim bolnicama. Smrtnost je iznimno visoka, a samo manje od polovice povrijeđenih osoba nakon operacije postaje ponovno pokretno. Zbog određenih anatomskih karakteristika, problema vaskularizacije pomenute regije i biomehničkih karakteristika, ovi prijelomi zahtijevaju poseban tretman. Do pedesetih godina prošlog stoljeća prijelome proksimalnog dijela bedrene kosti liječilo se uglavnom konzervativnom metodom. Danas se u pravilu indicira operacijsko liječenje sa ciljem da se omogući rana rehabilitacija i spriječi pojava komplikacija. Kod liječenja fraktura proksimalnog femura jedan od osnovnih problema je oštećenje cirkulacije u proksimalnom fragmentu, što može uvjetovati nastanak avaskularne nekroze glave butne kosti. Dokazano je da se ranom i anatomskom repozicijom, uz stabilnu fiksaciju i kompresiju ulomaka može smanjiti rizik od pojave avaskularne nekroze, te se osteosinteza može učiniti intramedularno i ekstramedularno (Gamma nail, PFN ili DHS, kondilarna, angularna ploča, kanulirani vijci), ovisno o lokalizaciji i tipu prijeloma. Klasifikacija prijeloma se vrši najčešće na osnovu AO Mullerove klasifikacije, kao i kod intraartikularnih prijeloma Gardenove i Pauwellsove klasifikacije. Pored osteosinteze, stabilizacija prijeloma se vrši i sa implantacijom endoproteza koje dijelimo u dvije velike skupine - djelomične ili parcijalne endoproteze i potpune ili totalne endoproteze. Bez obzira na metodu liječenja, neophodno je provođenje rehabilitacijskog tretmana koji po svojoj važnosti, značaju i koristi za konačan uspjeh liječenja ne zaostaje za važnošću samog operativnog zahvata. Rehabilitacija započinje samim dolaskom pacijenta u bolnicu, a nastavlja se po izvršenom operativnom zahvatu. Cilj rehabilitacije je osamostaliti pacijenta i vratiti ga u normalan život. Tretman ovih povreda je za pacijente neophodan, naporan i neizvjestan, za medicinsko osoblje dug i čest, a za društvo u cijelini neophodan i skup. Ozljeđenici s ovom vrstom prijeloma su u velikom broju opterećeni dodatnim komorbiditetom, najčešće kroničnim bolestima koje značajno utječu na opće stanje, pokretljivost bolesnika, te predviđenje operacije i poslijeoperacijski tijek. Udružene bolesti poput kardijalnih i neuroloških bitno utječu na proces zdrastvene njege, iziskuju dodatno vrijeme, stručnost i kompetencije.