Zanemarivanje i zlostavljanje djece predstavlja jedan od najvećih problema već dugi niz godina. Iako je danas ova problematika više prepoznata u društvu te postoje brojne organizacija i udruge koje se bave prepoznavanje, prevencijom te intervencijom, zlostavljanje i zanemarivanje i dalje predstavlja golem problem današnjice. Zlostavljanje djece javlja se rjeđe od zanemarivanja, ali zanemarivanje ostavlja jednako velike posljedice kao i zlostavljanje. Također, budući da ga je jako teško prepoznati te nije još dovoljno prepoznato, puno više pažnje posvećuje se fizičkom ili spolnom zlostavljanju. Intervencija te rješavanje problematike zlostavljanja predstavlja golem problem u svijetu. Upravo zbog toga potrebna je suradnja zdravstvenih djelatnika koji su bitni ne samo za prepoznavanje i prevenciju nego i za kasniju intervenciju sa zlostavljanom i zanemarenom djecom. Primjerice, obiteljski doktori koji su već upoznati sa zdravstvenim stanjem djeteta, znakove zlostavljanja ili uznemiravanja mogu lako otkriti te pravovremeno reagirati. Također, uvjeti za život, kućanstvo te obiteljski odnosi posebno su dostupni patronažnoj sestri koja nakon poroda odlazi u dom rodilje te ju educira o dojenju ali i brizi o malom djetetu. Osim obiteljskih doktora, patronažnih sestra, pedijatra, veliku ulogu igra i radni terapeut. Njegova uloga bitna je u prepoznavanju, prevenciji gdje postoje posebne metode prevencije u radu s djecom ili roditeljima/skrbniku, ali i kasnijoj intervenciji. Radni terapeut kroz aktivnosti svakodnevnog života može raditi na odnosu između roditelja i djeteta te na takav način educirati roditelje brizi o djetetu. Cilj radne terapije kod zlostavljane i zanemarivane djece je ublažiti posljedice zlostavljanja i zanemarivanja kako kasnije ne bi došlo do pojavljivanja dugoročnih posljedice, te sprječavanje ponavljanja istog.