Virusni bronhiolitis uobičajeni je respiratorni infekt donjeg dišnog sustava u dojenačkoj dobi. Iako pojam bronhiolitis podrazumijeva upalu bronhiola, dijagnoza bolesti se temelji na kliničkoj slici i još uvijek se vodi rasprava o najprikladnijoj definiciji za ovu bolest. Napredak u dijagnostičkim laboratorijima upućuje na identifikaciju različitih virusa kao etioloških uzročnika bronhiolitisa, iako respiratorni sincicijski virus (RSV) i dalje ostaje glavni uzročnik ove bolesti. Glavni simptomi/ znakovi bronhiolitisa su zviždanje i/ili pucketanje pri auskultaciji i pojačan respiratorni napor karakteriziran tahipnejom i/ili korištenjem pomoćne plućne muskulature i/ili širenjem nosnica. Dijagnoza akutnog bronhiolitisa je klinička i temelji se na tipičnim respiratornim znakovima i simptomima, što može biti praćeno letargijom, razdražljivošću i nemogućnošću hranjenja. Većina djece s bronhiolitisom ima blagu bolest i liječi se kod kuće samo uz potporu pružatelja primarne zdravstvene zaštite. Terapija visokim protokom kisika putem nosne kanile (HFNC) je relativno sigurna i učinkovita neinvazivna metoda ventilacije koja je nedavno prihvaćena kao opcija akutne respiratorne potpore prije endotrahealne intubacije ili invazivne ventilacije. Primjena terapije visokim protokom kisika putem nosne kanile relativno je novi način respiratorne potpore, a sve češće se koristi kod djece, no službene smjernice i dalje nedostaju. Većina istraživanja nije izvijestila o nuspojavama kod djece tijekom primjene visokog protoka kisika putem nosne kanile. Intervencije medicinskih sestara kod skrbi za djecu s bronhiolitisom trebaju biti usmjerene na poboljšanje respiratorne funkcije, sprječavanje dehidracije i pravovremeno prepoznavanje pogoršanja respiratorne funkcije. Povećana brzina disanja, otežano disanje ili smanjeno izlučivanje mokraće ukazuju na pogoršanje stanja te je potrebno odmah reagirati i obavijestiti liječnika.