Abstract | Rame gledano anatomski je jedan od najvećih i najsloženijih zglobova u tijelu. Rameni
obruč čine ključna kost (lat. clavicula), lopatica (lat. scapula) i nadlaktična kost (lat. humerus).
U ramenom zglobu (lat. articulatio humeri) se nalaze mnoge strukture zbog kojih ima
mogućnost izvođenja pokreta i koje ga čine stabilnim. Rameni zglob je po mehanici kuglasti
zglob (lat. articulatio spheroidea) kojeg čine dva zglobna tijela, a to su konveksno zglobno tijelo
glava nadlaktične kosti (lat. caput humeri) i konkavno zglobno tijelo zglobna čašica lopatice
(lat. cavitas glenoidalis). Kako bi pokret u ramenom zglobu bio funkcionalan, u pokretu
pomažu i ostali zglobovi vezani uz njega, a to su sternoklavikularni zglob, akromioklavikularni
zglob, skapulotorakalani spoj, subakromijalni spoj i bicipitalni spoj.
Adhezivni kapsulitis ili sindrom smrznutog ramena je stanje ograničene kretnje i pokreta
uz prisutnost boli. Adhezivni kapsulitis je stanje nejasne etiologije. Uzroci mogu biti primarni
tj. idiopatski ili sekundarni. Dob koju najviše zahvaća ova bolest je od 40 do 60 godina. Češće
obolijevaju žene i osobe koje boluju od dijabetesa, a prevalencija je 2-5% opće populacije.
Fizioterapijska procjena sadrži cjelokupan pregled pacijenta i evaluaciju rezultata.
Procjena pacijenta se provodi po SOAP modelu, a to znači da u subjektivnom pregledu
dobivamo informacije o pacijentovim tegobama, dok se u objektivnom pregledu primjenjuju
palpacija, opservacija te provode različiti testovi i mjerenja. Analizom pacijenta se postavljaju
kratkoročni i dugoročni ciljevi. Vrsta, intenzitet i trajanje tretmana se propisuju planom terapije.
Fizioterapijska intervencija se određuje prema fazi u kojoj se pacijent nalazi. Primjenjuju
se tehnike poput krioterapije, TENS-a, terapijskog lasera, izotoničkih i izometričkih vježbi,
vježbi istezanja itd.
Uz fizioterapijske postupke može se provoditi i farmakološko liječenje koje dovodi do
smanjenja boli, i time omogućuje povećan opseg pokreta pri izvođenju kretnji u zglobu ramena.
Ukoliko konzervativne metode liječenja nisu učinkovite okreće se kirurškim zahvatima. |