Danas se svaka rana smatra anatomskim i funkcionalnim prekidom tkiva ili organa. Kako u prošlosti tako i danas rane su jedan od najĉešćih stanja u medicini. Tijekom prošlosti zbrinjavanje i lijeĉenje rane provodilo se na razne naĉine pod raznim nesterilnim uvjetima, ali otkrićem alkohola, asepse, antisepse te primjenom primarne obrade akutne rane došlo je do boljeg zbrinjavanja, obradi i njezi rane. Za nastanak akutne rane potrebni su razliĉiti ĉimbenici i mehanizmi koji utjeĉu u konaĉnici na vrstu rane. Rana je prekid anatomskog i funkcionalnog kontinuiteta tkiva ili organa koji nastaje djelovanjem ĉimbenika kao što su: mehaniĉki, termiĉki, kemijski, biološki i kombinirani. Poznavanje vrsta rana potrebno je iz medicinskih i forenziĉnih razloga, jer se prema obliku rane moţe zakljuĉiti o smjeru djelovanja sile, odnosno o sredstvu koje je dovelo do nastanka rane. Rane moţemo dijeliti obzirom na uzrok nastajanja i vrijeme cijeljenja, te obzirom na to je li narušen integritet koţe. Prema vrsti mehaniĉke sile i kliniĉkoj slici rane se dijele u nekoliko vrsta. Akutna rana je svaka ona koja prolazi pravilan slijed cijeljenja te završava ponovnom uspostavom funkcionalne i anatomske cjelovitosti. Nastankom akutne rane koja je već inficirana, prva pomoć je vrlo vaţna kako bi se rana zbrinula na pravilan naĉin te tako uklonile moguće komplikacije koje su ĉeste kod prljavih rana. Primarna obrada rane oznaĉava kirurški zahvat koji se vrši kod svjeţe rane unutar 8 – 12 sati od nastanka iste. Cilj svake kirurške obrade rane je provesti postupak u sterilnim uvjetima te osigurati cijeljenje rane bez nastanka komplikacija. Proces cijeljenja se sastoji od 4 meĊusobno povezane faze, cijeljenje zapoĉinje u trenutku nastanka akutne rane. Zbrinjavanje akutne rane vrlo je sloţen proces u kojem veliku ulogu uz lijeĉnika ima i medicinski tehniĉar koji provedbom intervencija utjeĉe na brzo i adekvatno cijeljenje rane bez nastanka komplikacija.