Štitnjača (lat. glandula thyreoidea) je najveća endokrina žlijezda u ljudskom tijelu. Glavna je funkcija štitnjače sinteza i lučenje hormona, trijodtironina (T3) i tiroksina (T4) koji imaju važnu ulogu u ljudskom tijelu, utječu na cjelokupni metabolizam tijela, reguliraju metabolizam ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Lučenje je hormona štitnjače kontrolirano izlučivanjem tireostimulirajućeg hormona (TSH) mehanizmom negativne povratne sprege. Ukoliko štitnjača luči previše hormona, nastupa patološko stanje koje se naziva hipertireoza, a ukoliko luči premalo hormona, hipotireoza. Hashimoto sindrom ili Hashimoto tireoiditis ili kronični autoimuni tireoiditis je autoimuna bolest štitnjače koja je najčešći uzročnik hipotireoze u svijetu. Bolest je prvi opisao japanski liječnik Hakaru Hashimoto, nazvavši ju „Struma limphomatosa“, u čiju je čast, 1931. godine, bolest dobila ime Hashimoto sindrom. Uzrokom nastanka Hashimoto sindroma smatra se kombinacija genetske predispozicije (75%) i okolišnih čimbenika (25%). Bolest nastaje kao posljedica limfocitne infiltracije u tkivo štitnjače. Hashimoto sindrom je autoimuna bolest. Autoimune bolesti su stanja u kojima dolazi do napada vlastitog imunološkog sustava na vlastiti organizam. 90% svih bolesti štitnjače čine autoimune bolesti. Hashimoto sindrom se javlja u do 10% populacije, a njegova prevalencija raste s dobi. Najčešće se javlja kod žena, ali je bolest danas prepoznata i kao jedan od najčešćih poremećaja u djece. Bolest se manifestira umorom, problemima koncentracije i pamćenja, porastom tjelesne mase, oslabljenom kožom, kosom, noktima. Dijagnoza se bolesti postavlja na temelju laboratorijskih pretraga i ultrazvučne dijagnostike. Laboratorijskim se pretragama određuje serumska razina TSH i slobodnog tiroksina (fT4). Sami početak bolesti karakterizira blago povišena koncentracija TSH i normalna, do blago snižena koncentracija fT4. Temelj ultrazvučnih karakteristika su parenhimska infiltracija, fibroplastična proliferacija, kalcifikacija i vaskularna proliferacija. Važnost je UZV dijagnostiike u tome što se na temelju UZV bolest može otkriti u ranoj fazi što je od velike važnosti za liječenje. Bolest se liječi oralnom primjenom sintetskog tiroksina (T4, levotiroksin) u obliku tableta. Preporučuje se tabletu uzimati ujutro, natašte, pola sata prije obroka. Osim nadomjesne terapije levotiroksinom, oboljele osobe nerijetko uzimaju i suplementaciju kako bi održale optimalne vrijednosti mikronutrijenata za koje se smatra da imaju utjecaj na tijek bolesti. Mikronutrijenti koji imaju utjecaj na tijek Hashimoto sindroma su jod, selen, željezo. Na razvoj Hashimoto sindroma mogu utjecati i manjak i višak joda, dok viša koncentracija selena i željeza smanjuju rizik od autoimunih bolesti. Trudnoća se smatra najrizičnijim faktorom kod Hashimoto sindroma. Spontani pobačaj često ima veze sa bolešću kao i posljedice na potomstvo u okviru neuropsiholoških poremećaja. Hashimoto sindrom je bolest koja danas ne bilježi veliku smrtnost, ali unatoč tomu uvelike utječe na kvalitetu života. Posljedice koje bolest može ostaviti nisu zanemarive stoga ju je važno otkriti na vrijeme i adekvatno liječiti.