Ljudski krvožilni sustav čini zatvoren sustav jer krv nikada ne izlazi iz srca i krvnih žila, pod uvjetom da isključimo moguće traume izazvane vanjskim utjecajem. Hospitalizacije i dugotrajna liječenja u medicinskoj praksi u pravilu zahtijevaju ostvaren pristup krvožilnom sustavu zbog uzimanja uzoraka krvi, nadoknade tekućina ili davanja lijekova. Takav pristup ostvaruje se najčešće postavljanjem endovenoznih katetera. Jednostavni endovenozni kateteri su plastične cjevčice kojima se može pristupiti kako u periferni, tako i u centralni venski put. U kratkotrajnom liječenju najčešće se koristi periferni venski pristup postavljanjem venske kanile u neku od perifernih vena udaljenih od srca. Najčešća mjesta postavljanja venskih kanila su ruke i noge. Postoje mnoge prednosti perifernog venskog katetera, ako isti uspoređujemo sa centralnim venskim kateterom, no isto tako postoje i mnogi nedostaci. Brzo i jednostavno postavljanje perifernog venskog katetera vrši se od strane medicinskih sestara ili liječnika što svakako predstavlja jednu od prednosti, međutim kratkotrajna primjena od najviše tjedan dana predstavlja njegovu manu, pogotovo za bolesnike sa malignim bolestima, te bolesnike u jedinicama intenzivnih liječenja koji radi obujma i učestalosti terapije zahtijevaju dugotrajan venski put. Centralni venski pristup uspostavlja se postavljanjem katetera u velike vene kao što su vena jugularis, vena subclavia ili vena femoralis, te se kod prve dvije vrh postavljenog katetera nalazi u desnoj pretklijetki srca. Prednost tako postavljenog katetera je da je on pogodan za često uzimanje uzoraka krvi u dijagnostičke svrhe, plasiranje velikih količina nadoknadne tekućine, krvnih pripravaka, hranjivih tvari, citostatika, antibiotika i drugih lijekova isto kao i mogućnost njegovog korištenja kroz duži vremenski period od nekoliko tjedana. Primjena i korištenje endovenoznih katetera donosi različite zdravstvene rizike za bolesnika, te se oni mogu razvrstati u lokalne i sistemske infektivne komplikacije. Lokalni uključuju infekciju na mjestu gdje je postavljen katetera, pojavu tromboflebitisa koji mogu biti okidač za pojavu sistemskih koji uključuju sepsu, septički tromboflebitis, endokarditis i mnoge druge. Ovaj završni rad će sistematski opisati endovaskularne katetere koji se koriste u jedinicama intenzivnog liječenja sa posebnim osvrtom na dijalizne katetere te zdravstvenu njegu istih.