Abstract | Križobolja je značajan javnozdravstveni problem modernog doba. Troškovi operacijskog liječenja često su visoki, a radno sposobni ljudi s ovom bolesti često izostaju s radnoga mjesta. Križobolju mogu uzrokovati degenerativne promjene u intervertebralnom disku, promjene zigapofizealnih (fasetnih) zglobova, oštećeni sakroilijakalni zglob ili hernija diska. Radi što učinkovitije terapije nužno je anamnezom i kliničkim fizikalnim pregledom adekvatno usmjeriti dijagnostičku obradu u smislu što boljeg definiranja etiopatogeneze boli, a potom planiranja terapije usmjerene problemu. U akutnoj fazi križobolje, glavni terapijski cilj kojem pacijenti teže i gdje očekuju najveću pomoć od liječnika i drugog profesionalnog osoblja, jest kontrola boli. Osim lijekova (analgetici, antireumatici) u cilju smanjenja boli, ali i drugih simptoma, te sveukupnog funkcionalnog poboljšanja, primjenjuju se i brojni fizioterapijski postupci, posebice elektroterapija. Osim smanjenja boli, fizikalnom terapijom može se pomoći u liječenju patološkog stanja koje je uzrok boli. Najvrednija metoda u liječenju, a napose prevenciji križobolje jest pravilno izvođenje terapijskih vježbi, što bi trebalo postati dio svakodnevne rutine. Cilj terapijskih vježbi je poboljšanje fleksibilnosti, snage i izdržljivosti leđnih mišića, smanjenje intenziteta boli, te smanjenje onesposobljenosti uzrokovane križoboljom. Osnovna svrha sveukupne intervencije jest što brži funkcionalni oporavak i vraćanje aktivnostima svakodnevnog života, te prevencija mogućih recidiva. |