Šećerna bolest (lat. diabetes mellitus) predstavlja skupinu kroničnih poremećaja metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, čiji sastavni dio čini hiperglikemija, odnosno, povišena koncentracija šećera u krvi. Sve veći broj oboljelih od iste direktan je rezultat neaktivnog načina života, stresa te nezdrave prehrane. Komplikacije šećerne bolesti uvelike smanjuju kvalitetu života oboljelih te očekivanu duljinu života. Dijele se na akutne te kronične. U skupinu akutnih pripadaju dijabetička ketoacidoza, hiperosmolarno neketotičko stanje, acidoza mliječnom kiselinom i hipoglikemijska koma. U najčešće kronične komplikacije ubrajamo dijabetičku retinopatiju i nefropatiju, koronarnu arterijsku bolest, perifernu vaskularnu bolest, cerebrovaskularnu bolest te neuropatije. Zbog visoke smrtnosti komplikacija šećerne bolesti važno je prevenirati samu pojavu bolesti te njene komplikacije edukacijom oboljelih, kao i cjelokupne populacije. Kao sastavni dio multidisciplinarnog tima, medicinski tehničari i sestre imaju ulogu u edukaciji pacijenata kako pratiti svoju bolest svakodnevnim mjerenjem šećera i ketona u krvi, odnosno, urinu, primjenjivati te regulirati terapiju, brinuti o vlastitoj higijeni tijela, a posebice stopala, konzumirati zdravu prehranu te provoditi tjelesnu aktivnost. Dobra edukacija rezultira manjim brojem komplikacija, a posljedično i manjim brojem hospitalizacija. Osim edukacije, uloga medicinskih sestara i tehničara je i skrb o pacijentima kod kojih je došlo do razvitka akutnih i/ili kroničnih komplikacija, koju mogu pružati kao dio vanbolničke hitne medicinske službe, objedinjenog hitnog bolničkog prijema, bolničkih odjela ili ambulanti obiteljske medicine. Ovisno o tome, razlikuje se i vrsta skrbi koju je medicinska sestra u mogućnosti pružiti pacijentu.