| Abstract | 2020. godine u Hrvatskoj je utvrđeno 57.738 bolesti ili stanja koja uključuju poremećaje u razvoju i nicanju zubi, retinirane i impaktirane zube te dentofacijalne nepravilnosti, uključujući malokluziju. Upravo zbog toga važno je pravodobno uočiti ili spriječiti, dijagnosticirati te liječiti sve dentoalveolarne nepravilnosti i poremećaje, bilo prirođene ili stečene. Pravilan položaj zubi u čeljusti, prevencija i terapija ortodontskih anomalija neizostavan su dio očuvanja zdravlja stomatognatog sustava. U tijeku ortodontske terapije, multidisciplinarna suradnja naročito je bitna i često potrebna. Ortodontske anomalije mogu biti razlog nastanka drugih dentalnih anomalija, parodontnih bolesti (poput gingivitisa, parodontitisa, recesija i dr.), narušavanja funkcije stomatogantog sustava, estetike pa time i samopoštovanja pojedinca ukoliko se ne tretiraju. U ortodonciji postoji više klasifikacija anomalija, među kojima i Angleova i Bonska klasifikacija koje se i danas najčešće koriste. Angleova klasifikacija malokluzije definira normalnu okluziju i označava je kao klasu I, te malokluzije dijeli na klasu II ili distookluziju i klasu III ili meziookluziju. Bonski sistem klasifikacije ortodontske anomalije dijeli na kompresijske anomalije, anomalije progenog kompleksa, kongenitalne anomalije, traume, pokrovni, otvoreni i križni zagriz, te ostale anomalije u koje spadaju anomalije broja, oblika, položaja zubi i dr. Obzirom na podatke o broju ljudi kojima je potrebna ortodontska terapija možemo govoriti o ortodonciji kao suvremenoj specijalističkoj disciplini o čijoj je važnosti potrebno educirati zdravstvene djelatnike svih profila kao i širu populaciju. Ključne riječi: |
