Virus Zapadnog Nila u većini slučajeva izaziva asimptomatsku bolest, tek u manjem broju slučajeva rezultira bolešću koja se naziva groznicom Zapadnog Nila. U 1% slučajeva dolazi do prodora virusa kroz krvno-moždanu barijeru i tada se bolest naziva neuroinvazivna bolest virusa Zapadnog Nila (engl. West Nile Virus – WNV). Tijekom hospitalizacije pacijenta daje se suportivna terapija jer za ovu bolest još nije proizveden lijek. Neuroinvazivnu bolest uzrokovanu virusom Zapadnog Nila možemo podijeliti na tri oblika s obzirom na tkivo koje zahvaća u živčanom sustavu: meningitis, encefalitis i akutnu flacidnu paralizu. Meningitis je radiološki i klinički teško razlikovati od ostalih virusnih meningitisa. Encefalitis češće zahvaća imunokompromitirane i starije osobe i varijabilan je u težini. Akutna flacidna paraliza nastupa brzo i može uzrokovati prestanak samostalnog disanja. Radiološka obrada se temelji na kompjuteriziranoj tomografiji (engl. Computed Tomography – CT) i magnetskoj rezonanci (engl. Magnetic Resonance – MR). „Zlatni standard“ u dijagnostici predstavlja MR, jer u većini slučajeva CT nalaz ne pokazuje promjene. Prilikom snimanja MR-om vidljiva su mrljasta žarišta visokog intenziteta signala u T2 mjerenoj slici na spin-echo (SE) i Fluid Attenuation Inversion Recovery (FLAIR) sekvencama. Prilikom radiološke obrade pacijenta radiološki tehnolog mora voditi računa o stanju pacijenta i poznavati ograničenja modaliteta na kojem se vrši pretraga.