Abstract | Tehnike manualne terapije u davnoj su se povijesti koristile za liječenje različitih mišićnih i
koštanih stanja te poremećaja kralježnice, a danas se koriste kod disfunkcije zglobova,
disfunkcije kralježnice, limfadema, glavobolje, cistične fibroze, nakon imobilizacije, kod
uklještenja živaca i drugih stanja, s brojnim ciljevima kao što su povećanje opsega pokreta
zglobova i kvalitete pokreta, smanjenje boli, razvijanje stabilnost, poboljšanje funkcije, ili
povećanje pokretljivosti živaca.
Tehnike manualne terapije koriste se na zglobovima, a zglob je mjesto na kojemu se spajaju
dvije ili više kosti. Zglob ramena je najpokretljiviji zglob u čovjekovom tijelu, a u ramenu se
nalaze tri zgloba; glenohumeralni zglob, akromioklavikularni zglob i skapulotorakalni zglob.
U ramenom obruču nalaze se dva zgloba; articulatio sternoclavicularis te articulatio
acromioclavicularis. Na zglobove ramena i ramenog obruča duhi niz godina primjenjuju se, i
to uspješno, različite tehnike manualne terapije i mobilizacije, o čemu postoje brojni dokazi.
U ovome radu ističe se važnost prakse zasnovane na dokazima u fizioterapiji na primjeru
tehnika mobilizacije zglobova ramena i ramenog obruča. Praksa zasnovana na dokazima
imperativ je suvremene fizioterapije. Nijedan fizioterapeut ne bi trebao koristiti neprovjerene
metode, već bi na temelju usporedbe rezultata provedenih kliničkih istraživanja u kojima je
istražena djelotvornost i sigurnost nekog fizioterapeutskog postupka trebao odlučiti o
primjerenom postupku za svakog pacijenta. |