„Cerebralna paraliza označava skupinu trajnih poremećaja razvoja pokreta i posture koji uzrokuju ograničenja u izvođenju aktivnosti, a posljedica su neprogresivnih poremećaja nezrelog mozga ili mozga u razvoju.“ Uzroci nastanka cerebralne paralize mogu biti genetski, kongenitalni, upalni, ankosični, ifnektivni, traumatski i metabolički. Oštećenje kod mladog mozga u razvoju može biti prenatalna, natalna i postnatalna. 75-80% slučajeva se događa zbog prenatalnih oštećenja dok je manje od 10% slučajeva zbog traume pri rođenju ili asfiksije. Cerebralna paraliza se klasificira i procjenjuje na više različitih načina pomoću raznovrsnih skala i testova. Za (re) habilitaciju osobe s cerebralnom paralizom zaslužan je multidisciplinarni tim koji može uključivati pedijatre, ortopede, radne terapeute, fizioterapeute i druge zdravstvene djelatnike. Fizioterapija igra središnju ulogu u liječenju cerebralne paralize. Ona se fokusira na funkciju, kretanje i optimalno korištenje djetetovih potencijala. Fizioterapeut koristi neurorazvojne pristupe kako bi promicao, održavao i obnavljao tjelesno, psihičko i društveno blagostanje. Glavni cilj fizioterapije je da dijete s cerebralnom paralizom postigne svoj potencijal za samostalnost i razinu kondicije unutar svoje zajednice, minimizirajući učinak svojih tjelesnih oštećenja te poboljšati kvalitetu života djeteta i njegove obitelji koji imaju važnu ulogu u tom procesu.