Abstract | Koncept raspoloženja se definira kao prodoran i trajan osjećajni ton koji pacijent osjtei
iznutra, a utječe na gotovo sve aspekte ponašanja osobe u vanjskom svijetu. Opisuje se kao
pozitivno ili negativno i jedna je od osnovnih komponenti u održavanju funkcionalnosti pojedinca.
Poremećaji raspoloženja opisuju se kao poremećaji emocija koji uključuju bipolarni poremećaj,
ciklotimiju, hipomaniju, veliki depresivni poremećaj, disruptivni poremećaj regulacije
raspoloženja, perzistentni depresivni poremećaj i predmenstrualni disforični poremećaj. Prema
DSM-5, poremećaji raspoloženja široko su kategorizirani kao bipolarni poremećaji i depresivni
poremećaji. Na razvoj poremećaja raspoloženja utječu brojna zdravstvena stana i bolesti, određeni
lijekovi i supstance, te genetski, hormonalni, psihosocijalni i neuroimunološki čimbenici. Procjena
poremećaja raspoloženja zahtijeva sveobuhvatno i detaljno uzimanje anamneze i procjena stanja
pacijenta, te detaljna obiteljska anamneza, s obzirom na genetske čimbenike razvoja poremećaja.
Pravovremena dijagnoza i liječenje utječu na smanjenje morbiditeta i mortaliteta, a terapijski
tretman ovisi o procjeni sigurnosti i razine funkcioniranja pacijenta. Terapijske metode uključuju
farmakoterapiju, psihoterapiju, terapiju stimulacije mozga, te promjene u načinu i stilu života.
Poteškoće u liječenju i prognoza ovise o duljini trajanja, vremenu postavljanja i točnosti dijagnoze.
Zdravstvena skrb za pacijente s poremećajima raspoloženja je dugoročna, sveobuhvatna i
kontinuirana, a kao takva ključna je komponenta za postizanje željene razine produktivnosti i
funkcionalnosti pacijenta, te dobre kvalitete života. Intervencije medicinske sestre kod osoba s
poremećajima raspoloženja usmjerene su na procjenu prisutnih problema sestrinske njege i
sigurnosti, te edukaciju i pružanje podrške oboljelim osobama i članovima njihove obitelji.
Postizanje kvalitetne i učinkovite zdravstvene skrbi zahtjeva stvaranje odnosa temeljenog na
povjerenju i profesionalnosti, te poticanju pacijenta na donošenje odluka i suradnju tijekom
cjelokupnog procesa skrbi. Depresija i bipolarni poremećaj raspoloženja, kao dvije široke
kategorije mentalnih poremećaja zahtijevaju provođenje sveobuhvatne i cjelovite zdravstvene
njege, te održavanje kontinuiteta na svim razinama skrbi, što ističe važnost komunikacije
medicinskih sestara koje sudjeluju u zbrinjavanju pacijenata s poremećajima raspoloženja. |