Abstract | Izvantjelesna membranska oksigenacija (eng. Extracorporeal membrane oxygenation
- ECMO) je postupak koji se provodi kod pacijenata sa zatajenjem rada srca i/ili pluća.
Tijekom ECMO-a venska se krv izvlači iz pacijenta, oksigenira pomoću uređaja i vraća u
krvotok pacijenta. Prva upotreba umjetne oksigenacije i perfuzijske potpore korištena je od
strane dr. Gibbona tijekom prve otvorene operacije srca 1953. godine. Značajnim
tehnološkim i medicinskim napretkom u narednim godinama započeo je i razvoj ECMO
uređaja. Tako je prvi primjer korištenja ECMO uređaja uslijed akutnog respiratornog
distresnog sindroma zabilježen 1971. godine u Santa Barbari, a godinu nakon, 1972.,
Bartlett i Gazzinga su koristili parcijalni veno-arterijski ECMO kod dvogodišnjeg pacijenta
u kardiogenom šoku. Iako je ECMO prvotno imao bolje rezultate kod neonatoloških i
pedijatrisjkih pacijenata, početkom 21. stoljeća ECMO se počeo sve više koristiti kod
odraslih pacijenata te danas brojimo veći broj ukupnih procedura kod odraslih nego kod
pedijatrijskih pacijenata. Standardni ECMO krug sastoji se od: mehaničke pumpe, uređaja
za izmjenu plinova, grijaćih jedinica, dovodnih i odvodnih kanila, sustava za opskrbu
kisikom, monitora za praćenje parametara i raznih pristupnih točaka za primjenu infuzija ili
uzorkovanje krvi. Sukladno oštećenjima i prema određenim indikacijama postoje različiti
načini ECMO potpore. Uslijed zatajenja rada pluća pacijent se postavlja na vensko-venski
oblik ECMO potpore. V-V ECMO koristi se kod pacijenata s kompromitiranom
ventilacijom i oksigenacijom koja je refraktorna na optimalnu mehaničku ventilaciju i drugu
terapiju. U slučaju V-V ECMO-a oksigenirana krv se vraća u venski sustav te je potreban
očuvan vlastiti cirkulacijski sustav i srčana funkcija. Kod vensko-arterijske konfiguracije
povratna kanila se postavlja u arteriju te se time zaobilazi srce pacijenta i ECMO uređaj
preuzima i respiratornu i cirkulacijsku funkciju. S obzirom da se radi o izrazito invazivnoj
tehnici i proceduri česte su komplikacije nastale uslijed korištenja ECMO-a. Neke od
najčešćih komplikacija su: komplikacije krvnih žila (ishemija ekstremiteta, hiperemija),
neurološke komplikacije (hemoragijski i ishemijski moždani udar), infekcije, hemoliza,
krvarenje, visok rizik od tromboembolije, razne komplikacije vezane za sam uređaj i
specifične komplikacije V-V i V-A ECMO-a. Kao dva najčešća uzroka komplikacija i
smrtnosti su krvarenje i tromboza. Stoga je izrazito važna adekvatna upotreba
antikoagulacijske terapije. Pacijenti priključeni na ECMO zahtijevaju 24 satno praćenje i
zdravstvenu njegu. Uloga medicinske sestre/tehničara u tom slučaju je od iznimne važnosti.
Uloga medicinske sestre/tehničara u skrbi za bolesnika na ECMO-u je pravovremeno i točno
primjenjivati ordiniranu terapiju, pratiti status disanja, koagulacije, te nutritivni i
hemodinamski status. Pri svakom obilasku i postupku zdravstvene njege pratiti očuvanost
ECMO kruga, pratiti naznake nastanka ugrušaka ili fibrinskih naslaga, rane znakove
nastanka infekcije i uočiti krvarenja na najčešćim mjestima. |