Abstract | Lijek je svaka tvar koja služi za sprječavanje ili liječenje bolesti ili njenih
simptoma, te može imati, uz željene, i neželjene nuspojave. Kod primjene lijeka,
medicinska sestra je educirana pratiti sve znakove i simptome koje pacijent navodi te
ih upisuje u medicinsku dokumentaciju i prijavljuje nadležnom liječniku. Česte su
reakcije osip, vrtoglavica, mučnina, glavobolja, bol u mišićima ili zglobovima.
Alergijske reakcije mogu biti organske ili sustavne. Primjeri sustavnih alergijskih
reakcija su anafilaksa, serumska bolest, razne vrste osipa s eozinofilijom i sistemski
simptomi (osip zbog eozinofilije i sistemski simptomi).Posebno su često su zabilježene
alergijske reakcije na β-laktamske antibiotike. Zbog toga, vrlo su bitna ispitivanja
preosjetljivosti na lijekove koje provodi medicinska sestra/tehničar. Za ispitivanje
preosjetljivosti na lijekove primjenjuju se in-vivo kožni testovi, in vitro testovi te
ekspozicijski test. U in-vivo testove spadaju intradermalni testovi, zatim
skarifikacijski, prick, epikutani te photopatch-test. Od in-vitro testova koriste se
metode RAST, TTL, ITDBG te CAST – ELISA. U postupku ispitivanja preosjetljivosti
na lijekove, najbitnije je da je medicinska sestra dobro educirana te spremna reagirati
u hitnim situacijama te u slučaju teških komplikacija i moguće reanimacije. Pacijenta
je potrebno obavijestiti o cijelom postupku izvođenja ispitivanja te mogućim
komplikacijama, odgovoriti na njegova pitanja ukoliko ih ima. |