Kardiovaskularne bolesti zauzimaju vrlo visoko mjesto po učestalosti oboljenja, a i smrtnosti u razvijenim zemljama. Prema europskim podacima na prvom su mjestu oboljenja i mortaliteta svih zemalja u Europi, osim Francuske, Nizozemske i Španjolske. Svjetska zdravstvena organizacija daje podatak kako od kardiovaskularnih bolesti umire čak 17 milijuna ljudi, što je 48% svih smrti. Jedna od najznačajnijih komplikacija ove grupe oboljenja je srčani zastoj. Srčani zastoj označava prestanak efikasnog protoka i oksigenacije krvi i tkiva uslijed potpune ili djelomične nemogućnosti srca i/ili pluća da obavljaju svoje funkcije. Do srčanog zastoja dolazi iznenadno i nepredvidivo, a klinička slika započinje gubitkom svijesti, prestankom disanja te patološkim ritmom srca ili potpunim prestankom. Medicinska sestra/ medicinski tehničar u slučaju srčanog zastoja ima vrlo vaţnu ulogu posebice u prepoznavanju simptoma, te u započinjanju kardiopulmonalne reanimacije i skrbi za pacijenta. Vaţnost ranog izvoĎenja postupaka kardiopulmonalne reanimacije vidi se u podatku da ona utrostručava šanse za preţivljavanjem osobi koja je doţivjela srčani zastoj. Znanost o reanimaciji kontinuirano napreduje. U Republici Hrvatskoj djeluje društvo za reanimatologiju liječničkog zbora (CroRC), licencirano za edukacije i organizaciju provoĎenja tečaja kardiopulmonalne reanimacije. Smjernice prema kojima postupa CroRC sastavljene su od strane Europskog vijeća za reanimatologiju – ERC, a validiraju se svakih pet godina. Smjernice bi trebale sadrţavati najefikasnije intervencije koje se brzo uče i pamte, potkrijepljene dotadašnjima znanjem, iskustvom i provedenim istraţivanjima. Minimalne su razlike unutar Europskog regulatornog tijela za lijekove zbog razlike u dostupnosti lijekovima, opreme i osoblja te zbog nekih regionalnih razloga. Svjetski dan oţivljavanja svake se godine obiljeţava 16. listopada, s ciljem osvještavanja ozbiljnosti problema i učestalosti srčanog zastoja kao i naglašavanje učinkovitosti pravilne intervencije i rane defibrilacije.