Stres je bolest suvremenog čovjeka, stoga je više nego poželjno pronaći moguće izvore i smjerove prevencije izlaganju istome. Cilj rada je istražiti neke dimenzije stresa i čovjekovog doživljaja pri suočavanju sa različitim stresorima povezanih s kirurškim zahvatima. Naglasak je stavljen na istraživanje osobina pojedinca, dobnih i spolnih razlika, pri suočavanju sa stresom i doživljajem stresa prije kirurškog operacijskog zahvata. Jedan od ciljeva je i otkriti ranjivije skupine, prateći njihove stilove suočavanja u odnosu na percipirani stres, te životne stilove pri formiraju pozitivnih ili negativnih odgovora. Uviđamo, kako životni stilovi formiraju pozitivni ili negativni odgovor na stresne događaje. Sve nam je to potrebno kroz „modele“ suočavanja, koji direktno imaju utjecaj na doživljaj specifičnog stresora. Usporedba percipiranog stresa prema spolu : žene iskazuju višu razinu percipiranog stresa spram muškaraca, tražeći socijalnu pomoć iz emocionalnih razloga u odnosu na muškarce. Najveća značajna korelacija dobivena je između planiranja i aktivnog suočavanja, pri čemu sudionici koji pokazuju veću sklonost planiranju iskazuju i sklonost aktivnom suočavanju. Isto tako, dobivena je povezanost dobi i mentalnog izbjegavanja, što ukazuje na to da mlađi sudionici iskazuju veću sklonost mentalnom izbjegavanju. Nadalje, dobivena je statistički značajna korelacija traženja socijalne podrške iz instrumentalnih razloga i traženju socijalne podrške iz emocionalnih razloga kao i statistički značajna korelacija između percipiranog stresa i ventiliranja emocija. Osobe mlađe životne dobi pokazuju tendenciju mentalnog izbjegavanja iako statistički prikupljenim podacima imaju izraženu sklonost planiranju u odnosu na ostale sudionike ispitivanja.