Ortopedske ozljede glavni su uzrok hospitalizacija među traumatiziranim pacijentima, a imaju visoku stopu komplikacija te dug proces rehabilitacije. Trauma kostura se dijeli u tri velike skupine ozljeda: prijelome, iščašenja i prijelome/iščašenja. Kod težih i kompliciranih ozljeda potrebno je operacijsko liječenje. Unatoč napredcima u anesteziološkoj i kirurškoj tehnici, kirurški zahvati su još uvijek uzrok mnogih neželjenih događaja. Jedan od razloga lošeg oporavka nakon operacije je neurohormonalni i metabolički odgovor koji se javlja kao posljedica traume kirurškog zahvata. Razumijevanjem i smanjivanjem tog odgovora moguće je poboljšati kirurški ishod. Protokoli ubrzanog oporavka predstavljaju jedan od perioperativnih pristupa kojima se nastoji ublažiti odgovor tijela na operaciju kako bi se postigao brži oporavak pacijenta. Protokoli ubrzanog oporavka sastoje se od intervencija temeljenih na dokazima koje se provode u razdobljima prije, tijekom i nakon operacije. Glavni cilj je skraćivanje boravka u bolnici, smanjenje kirurških komplikacija te povećanje zadovoljstva pacijenta. Pokazali su se korisnima u mnogim kirurškim specijalnostima, pa tako i ortopedskoj traumatologiji. Uz dobrobiti za pacijente, omogućuju racionalno korištenje bolničkih resursa te smanjenje ekonomskih opterećenja bolnice. Uloga medicinske sestre u protokolima ubrzanog oporavka kao člana multidisciplinarnog tima vrlo je bitna i proteže se kroz sve faze u obliku intervencija, evaluiranja te koordiniranja.