Skoliozu opisujemo kao trodimenzionalnu iskrivljenost kralježnice koja je prisutna u frontalnoj, sagitalnoj i transverzalnoj ravnini. Najčešće se pojavljuje u dobi puberteta i adolescencije ( AIS-adolescentne idiopatske skolioze), češće kod djevojčica. Većina slučajeva su idiopatske prirode, što znači da su nepoznate etiologije, uzrokuje ju više biomehaničkih i genetskih čimbenika. Anamneza pacijenta, fizikalni pregled i radiologija su ključni kod početne procjene i određivanja dijagnoze. Što se skolioza ranije pojavi prognoza je lošija. Više od 80% skolioza otkriva se tijekom adolescencije. Liječenje idiopatske skolioze temelji se na dobi, veličini krivine i riziku od progresije. U radu će biti opisano šest pristupa u tretiranju skolioze i njihov pristup PSSE-u. . Metode su prikazane povijesnim redoslijedom kojim su se razvijale. Uključuju Lyonski pristup iz Francuske, pristup Katarine Schroth iz Njemačke, SEAS - Scientific exercise approach to scoliosis iz Italije, BSPTS-Barcelona scoliosis physical therapy scool iz Španjolske, pristup Dobomed iz Poljske i pristup funkcionalnoj individualnoj terapiji skolioze (FITS) iz Poljske. Cilj rada je utvrditi različite metode liječenja skolioze diljem svijeta kako bi fizioterapeuti mogli usvojiti najbolje od svake u vlastitu praksu i na taj način pokušati poboljšati konzervativno liječenje pacijenata s idiopatskom skoliozom.